Migrantska kriza je pokucala i na naša vrata. Kao i mnogo šta drugo iz Evrope, i taj "trend" kod nas stiže sa zakašnjenjem od 2-3 godine.
Beskrajne kolone i tuče sa policijom na granicama su stvar prošlosti, ali "El Dorado" Evropske unije je i dalje cilj za mnoge iz zemalja trećeg svijeta. Problem migranata je opet postao vruća tema, kada su prije dvije sedmice pronađena petorica Avganistanaca i Pakistanaca u kamionu u Laktašima. Brojke su, očigledno, zabrinjavajuće.
"Ima povećanje broja onih koji se pojavljuju u Bosni i Hercegovini, pojavila se jedna ruta preko Albanije i Crne Gore, dole u ovom hercegovačkom dijelu. Isto tako, povećao se broj onih migranata koji dolaze u BiH za 25 odsto", kazao je Borislav Bojić, predsjedavajući Zajedničke komisije za ljudska prava PS BiH.
"Bosna i Hercegovina nije država destinacija, nego država tranzita. Zato se dešava njihovo vraćanje, a oni istovremeno ne žele da zatraže zaštitu na teritoriji BiH podnošenjem zahtjeva za azil. Tako da oni sami svojim postupanjem sebe dovode u situaciju da se više puta vraćaju sa teritorije jedne države na drugu državu", rekla je Jasminka Džumhur, ombudsman za ljudska prava BiH.
Podaci Granične policije pokazuju da je za mjesec i po 373 ljudi uhvaćeno dok su ilegalno pokušali da pređu granicu. Svi su iz zemalja visokog migracijskog rizika, geografskim rječnikom - državljani skoro svih zemalja od Maroka do Bangladeša. U Službi za poslove sa strancima nemaju pojma šta sa tolikim ljudima ako nastave da dolaze.
"Bosna i Hercegovina nema kapacitete za masovni priliv migranata. U BiH kapaciteti su Imigracioni centar Službe za poslove sa strancima 100 mjesta, Azilantski centar kapaciteta 150 mjesta, i u slučaju masovnijeg priliva maksimalni kapacitet je 300 mjesta, i još imaju dva - jedan readmisijski centar u Mostaru, stotinak mjesta, koji nije u funkciji, i Selakovac. Znači, BiH nema apsolutno kapacitete za masovni priliv migranata", rekao je Slobodan Ujić, direktor Službe za poslove sa strancima BiH.
Migranti koji traže bolje sutra se u BiH ne zadržavaju, ako baš ne moraju; ali ako moraju da odluče između povratka kod talibana u Avganistan ili u razrušenu Siriju, dobra je i BiH. Evropa je, ipak, Evropa. Ali ovaj problem bi mogao postati skoro beznačajan u odnosu na onaj koji nas čeka ako se obistine priče da će u zemlju biti vraćeni bh. državljani koji nisu dobili azil na zapadu. Demografi ne vjeruju u taj apokaliptični scenario.
"Stanovništvo s ovih prostora nije u velikoj mjeri ono koje podnosi zahtjeve za azil, prije svega radi se o podnošenju zahtjeva za radne vize, spajanje porodice, itd, znači drugi elementi koji označavaju mogućnost da se vi na šengenskom prostoru zadržite neko vrijeme. U ukupnoj populaciji emigranata sa ovog područja oni koji podnose zahtjev za azil ne igraju značajnu brojku, odnosno nemaju značajan udio, smatram da to neće biti preveliko opterećenje, to se dešavalo svo ovo vrijeme unazad", rekao je demograf Aleksandar Čavić.
Ako nam nešto govore redovi pred konzulatima i na autobuskim stanicama, onda je to žalosna činjenica da u BiH nema mnogo mjesta za ljude koji tu žive i bore se, o nekim migrantima ili povratnicima da ne pričamo. Evropa jesmo, ali njen marginalni, podijeljeni, depresivniji dio.
