Tema dana: Ponovo izbori u Srbiji

  • 02.05.2016. 21:22

U Srbiji je počela izborna tišina zbog ponavljanja parlamentarnih izbora na 15 biračkih mjesta. Šta donose ponovljeni izbori i da li će neke od stranaka ipak preći izborni cenzus, u Temi dana Sanja Tegeltija.

Malo ko je očekivao da se ni osam dana nakon izbora, u Srbiji neće znati konačan sastav parlamenta. Umjesto priče o novoj  Vladi opet je na snazi izborna tišina, jer se na 15 biračkih mjesta ponovo glasa u srijedu. A to dodatno glasanje treba samo da da jedan odgovor, hoće li koalicija DSS-Dveri koja je u finišu prebrojavanja za glas završila ispod cenzusa ipak dobiti neophodnu podršku za ulazak u Skupštinu Srbije.

Sve ostalo je već jasno, da je Vučić osigurao nastavak vladavine još četiri godine. Jedino neočekivano je jedinstven odgovor demokratske opozicije na višednevno prebrojavanje glasova pod patronatom Republičke izborne komisije. Igra živaca na granici cenzusa za četiri liste ujedinilo je sedam stranaka što je do ovih izbora bila nemoguća misija. Sada Pajtić, Radulović, Tadić, Jovanović Sanda Rašković Ivić i Obradović imaju isti cilj pa čak i predsjednik demokrata poziva svoje glasače da u produžecima izbora na listiću zaokruže koaliciju DSS-Dveri.

“Pitali su me zašto sa Dverima i DSS-om, toliko su vas napadali u toku kampanje, ne slažete se oko toliko stvari...Odgovor na to pitanje je dao Volter prije 300 godina rekavši: Ne slažem se ni sa jednom jedinom rečju koju kažete, ali ću se do smrti boriti da je izgovorite!”, rekao je Bojan Pajtić, lider Demokratske stranke.

Vjerovatno ni sami lideri cenzus opozicije nisu računali da će više od pet odsto glasova dobiti čak šest, a vjerovatno i sedam izbornih listi. Takav rasplet, očigledno, nije očekivao ni sam Vučić, pa mnogi ocjenjuju da je njegovo ne baš zavidno raspoloženje u izbornoj noći nagovijestili da nije zadovoljan rezultatom i da se negdje preračunao. U odnosu na izbore iz 2014. kada su samo četiri liste ušle u parlament sada je čak tri puta manje bačenih glasova. Zbog toga je Vučićeva koalicija sa istim rezultatom dobila 27 poslanika manje. Pošto je Vučić bio široke ruke prema drugim partnerima, poput Lajića ili Krkobabića kada je dijelio mjesta na izbornoj listi njegovi naprednjaci dobili su tek 98 poslanika, a do sada su sami imali više od polovine mandata u skupštini. Iz tog tabora ipak zvanično ne iznose takvu računicu, već opoziciju optužuju da pokušava uvjerljiv poraz da pretvori u lažnu priču o izbornoj krađi Vučićeve vlasti.

“Krajnje je licemjerno pokušavati da izjednačite nekoga ko je na ivici cenzusa sa nekim ko je dobio 48 % glasova, 1 800 000 glasova.  Opozicija će naravno nastaviti da radi sve što radi, ali nema pravo da laže”, rekao je Aleksandar Vulin, lider Pokreta socijalista.

Optužbe i kontraoptužbe o izbornoj krađi stvorile su ambijent opšteg nepovjerenja, posebno u instituciju zvanu Republička izborna komisija. Lider naprednjaka je prvobitno izjavio da su izbori „čisti kao suza” i da su dobili pohvale OEBS-a. A onda je, taktički ili ne, čak i stranka koja je dobila svaki drugi glas počela da govori o izbornoj krađi. Ipak, ništa ne mijenja činjenicu da je Vučić, otkako se 2008. razišao sa radikalima, uspio da se nametne kao novi lik koji vodi do sada neviđenu igru na srpskoj političkoj sceni.  Pa nije ni čudo da su, uz već standardne medijske predstave, recimo penzionerima saveznici srpskog premijera iz PUPS-a poručivali da „ne čekaju poštara ukoliko Vučić izgubi”. To je svakako fenomen kojom bi trebalo da se pozabave  i politikolozi i sociolozi. Možda i psiholozi.