Oj svijetla majska zoro, orilo se noćas ispred zgrade crnogorske vlade- Samo, nije maj, nego februar, i nije se pjevalo iz nacionalnog naboja - već očaja, i nisu pjevale muške glave već Crnogorke.

Svoj glas pustile su majke od Nikšića do Bara, nezadovoljne zbog odluke tamošnje vlade da udari na beneficije zbog kojih se na Crnu Goru, u jednom momentu, gledalo kao na Švedsku na Balkanu.

"Želim da kažem svim majkama korisnicima nadoknada sa troje i više djece da dodju danas ovdje da se izbore za svoje pravo, nešto što nijesmo tražile već nešto što nam je zakon doživotno zagarantovao", kaže Željka Savković.

Nije problem u protestima, problem je što se njima ništa ne postiže. Ako se pogleda posljednjih godinu dana glavnim podgoričkim bulevarom više su defilovale nezadovoljni Crnogorci nego automobili. Nekad se mirno razidju, nekad nakon natezanja sa policijom, a epilog obično bude samo posjeta dežurnom ljekaru.

"Trenutno na djelu imamo više požara, bilo da se radi o skidanju naloga za hapšenje lidera opozicije prije neki dan ili ovim protestima koji možda već sutra prestane ukoliko premijer pristane da primi delegaciju majki. Medjutim, to ne rješava dugoročno nagomilane probleme", kaže Daliborka Uljarević, iz Centra za Građansko obrazobanje iz Podgorice.

Ipak čini se da vlast magično balansira na tankoj žici gradjanskog nezadovoljstva- najbolje se to vidi nakon što su vladajući parlamentarci ukinuli imunitet dvojici poslanika DF-a.

Čekajući svoje hapšenje u skupštinskom hodniku, krenuli su obračni, i to ne samo verbalni. Da, u Crnoj Gori rijetko vidjene scene, prerastu u prave gradjanske nemire, spremno su čekale pristalice opozicije i naoružana policija-ipak jedan potez Glavnog državnog tužioca, natjerao je i jedne i druge da stanu na kočnicu.

"Mi smo imali Dom Lordova. Ja mogu za Crnu Goru reći da je od ranih 90-ih imala parlament koji za ostale elemente bio dom lordova, mi smo tek prije dva dana imali užasne scene vrijedjanje fizičkih obračunavanja i to. Sve ono što smo skoro tri decenije stavljali pod tepih sada konačno izlazi na površinu", rekao je Boris Raonić, iz Gradjanske alijanse.

A na toj površini je samo on – Milo Djukanović. On možda nema institucionalnu vlast, on ima moć – a to je gore, tvrdi opozicija. Jednim telefonskim pozivom od 89-odlučuje ko, gdje kad, šta i skim. A sve dok je on vladar iz sjenke, vladajućem DPS-u ne može niko ništa -ni opozicija, ni medjunarodna zajednica.

"Za nas u Crnoj Gori ne važe oni demorkatski standardi kao za druge države. Vi imate potpuno različite aršine u slučaju recimo Makedonije i CG gdje se tamošnjem predsjedniku Vlade sve spočita i medjunarodna zajednica mu je stavila do znanja da ne može tako da se ponaša niti da zloupotrebljava državnu vlast", kaže Andrija Mandić, lider DF-a.

I dok analitičari procjenjuju da je, geopolitički, Crna Gora i dalje u procjepu između NATO-a i Rusije, mnogi opoziciji spočitavaju da se isuviše uzda u bilo koju, treću stranu koja bi odigrala ulogu medijatora.

Zamjeraju im i to što svoj glas nisu uspjeli da artikulišu tako da ga narod masovno prepozna. S druge strane, ozbiljno se strahuje od onoga što bi se moglo dogoditi ako se Crnoj Gori, zaista, dogodi – narod.