Tema dana: Koliko su nas koštale presude zbog političkih otkaza?

Autor Aleksandar Stijaković, ATV

Objavljeno: 20:13, 27.09.2017

Poslije Milutina Pejića i 400 hiljada maraka koje su mu Pošte Srpske isplatile zbog nezakonite smjene, za istom formulom posegnuo je još jedan bivši direktor.

I Veseljko Elez tužio je Civilnu zaštitu, tražeći odštetu zbog prijevremenog otkaza. To je, doduše, već viđen scenario. Sjetimo se Sretena Telebaka, bivšeg direktora Željeznica koji je, iako je svoju kaznu odležao, tužio poslodavca zbog nezakonitog otkaza i dobio presudu na sličan iznos kao i Pejić. Obojica su se, u principu, samo pozivali na zakon. Zakon koji je predložila Vlada, a izglasala skupštinska većina. Zakon koji je ta ista Vlada prekršila političkim smjenama mimo svih pravla. Zahvaljujući takvim potezima, štetu koju je država sama sebi nanijela, a koju su, naravno, platili građani, mjerljiva je milionima maraka.

“Bilo koje lice ako je postavljeno na neki položaj, ako se razrješava prije nego što mu istekne mandat, moraju biti vrlo jasni razlozi za njegovo razrješenje. Sama promjena skupštinske većine, ili promjena takozvane pripadnosti nekog rukovodećeg mjesta nekoj političkoj stranci nije dovoljan razlog za tako nešto”, kazao je advokat Aleksandar Sajić.

Iako nije opravdan, upravo je politika razlog broj jedan za prevremene smijene u kojima se zaobilazi zakon. Tu se ne štede ni silni milioni koje su bivši direktori, bez obzira na rezultate rada, dobili u dugogodišnjim sudskim procesima. Pošto traju  po osam, deset i više godina, nije teško ni izračunati. Plata od tri i po hiljade, plus trajanje spora, plus zatezne kamate – lako je doći do tih 400 hiljada maraka.

“Jedna doza odgovornosti leži i na sudovima, jer zbog dugog vođenja postupka, evo vidimo, 12 godina sudskog postupka, imamo 12 godina neplaćenih plata, 12 godina kamata. Da se taj postupak završio u razumnom roku, od godinu dvije dana, šteta bi bila mnogo manja”, rekao je advokat Milan Petković.

Nameće se logično pitanje – ko je odgovoran i kome pašu nepovratno izgubljeni milioni? Zašto se barem zakoni ne mijenjaju, ako Vlada i skupštinska većina na to mogu da utiču? Da ironija bude veća, jedan od zakona koji bi uskoro trebalo da se mijenja je onaj o Pravobranilaštvu, jer trenutno javna preduzeća i institucije pravobranilac uopšte ne može da zastupa u takvim sporovima, iako bi, valjda, za to i trebalo da služi.

“Jednostavno je nerazumljivo da niko nije postavio pitanje odgovornosti ljudi koji su, zloupotrebom položaja otpustili određene ljude, i na taj način prouzrokovali štetu. Ovdje se radi o milionskim ciframa i neko bi za to morao odgovarati, a u principu iza toga stoji politika”, ističe pravni eskpert Krstan Simić.

To što je slučajeva “Pejić i ostali” sve manje, ne znači da ih nema. Na naplatu i dalje stižu sporovi koji traju deset i više godina, a pristižu i nove tužbe. Na kraju, i ne čudi što je borba za fotelje u javnim preduzećima toliko oštra. Izgleda da se najviše isplati biti direktor. Ali samo onda, kada zbog političkih previranja, bez obzira na uspjeh ili neuspjeh u poslovanju, otkaz može debelo da se naplati.

Ostavite komentar:
Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone