Tema dana: Kakvu je to vladu dobila Njemačka?

  • 08.02.2018. 20:56

Mrtva umorna, neodlučna, bez jasnog plana i međusobnog povjerenja. Takvu vladu izrodili su pregovori dugi 135 dana.

Ono što su Merkel I Šulc pokušali da predstave kao stabilnu koaliciju u stvari je 177 strana sporazuma iz kojeg Nijemci ne mogu jasno da isčitaju u kom će pravcu država u naredne tri i po godine. U posljednja 24 časa  dogovoreni su obrisi migracione politike, energetike i poljoprivrede, ali dvije nejteže tačke – zakon o radu i zdravstvo, u ovoj velikoj koaliciji, đelimično, još vise u vazduhu. Zato je ovo prinudna opcija, nužno zlo da se ne ide na nove izbore i pokušaj da se Njemačka, pokretač Evropske Unije, na njeno čelo vrati u punom kapacitetu.

"Koalicija se puno bolje predstavlja u medijima nego kakav je u stvari sporazum. Isto tako prenaduvana je priča o podršci koaliciji unutar Socijaldemokratske stranke, jer ni jedna od ovih stranaka nije spremna da ide u nove izbore. Dogovor je bio jedino rješenje", kaže analitičar Kristof  Engije.

Ako nešto presudi žilavoj taktičarki koja već 12 godina vuče najvažnije konce na međunarodnoj sceni, biće to ova Vlada. Angela Merkel građanima je pokazala do sad neviđenu stranu, da je zarad vlasti spremna na, za nju nepojmljive ustupke. Velika koalicija dodatno će podijeliti Demohrišćane u kojima je sve jača frakcija koja želi pad majke nacije. Martin Šulc je poslije najvećeg poraza Socijaldemokeratske stranke od Drugog svjetskog rata bio spreman da ide u opoziciju, ali zahvaljujući Merkelovoj sada sjeda u fotelju njemačkog šefa diplomatije, a SPD dobija i ministarstvo finansija, što je njegova najveća pobjeda.

"Demohrišćani su odustali, dali su sve što su mogli, socijaldemokrate se nisu dale, dobile su i više nego što su se nadali. Merkelova je kancelarka, ali najvažnije poluge su u rukama Martina Šulca", kaže Aleksandar Gauland, iz Alternative za Njemačku.

Kakva god bila vlast u Bundestagu, Briselu je danas lakše. Evropska unija teško bi podnijela nove izbore i još koji mjesec bez njemačkog dirigenta. Koliko god da je kritikovana migraciona politika Angele Merkel, njena črvsta ruka fali Evropskoj uniji, pa njemačka kancelarka već danas ima sastanke sa Donaldom Tuskom i Žan Klod Junkerom, a Emanuel Makron ne bi mogao sam da vodi Evropu kroz proces Bregzita. Njih dvoje nastavljaju gdje su stali, jer je francuski predsjednik čeka da krenu u projekat o kojm se malo govori, ali se provlači i kroz koalicioni sporazum- formiranje Evropskog monetarnog fonda.

"Mi moramo da imamo zajedničku spoljnju politiku, moramo imati jasnu politiku prema Putinu, prema Trampu. Očekujemo jačanje finansijsih, spoljnopolitičkih i migracionih pitanja i postoji jasna opređeljenost da budemo još jedinstveniji", reko je Manfred Veber, poslanik Evropskog parlamenta.

U svom političkom haosu Nijemci su se na papiru  sjetili i Zapadnog Balkana i sve što se čuje u Briselu, očekivano je ponovljeno u i kaolicionom sporazumu jer je oba diktirala upravo Merkelova. Ali očekivati da će Balkanci osjetiti promjene u Bundesgu bilo bi slično zavaravanje kao i ono da će pobjeda Trampa  Srbima donijeti bilo kakav napredak. Doduše, nova migraciona politika obe zemlje, našim radnicima, može samo doći glave.