Banjaluka želi da bude evropska prestonica kulture - inicijativa koju samo zlobnici neće podržati. Ipak, u pitanju je inicijativa koja ima mnogo rupa.
Kao što je i Muzej Republike Srpske do skora imao na krovu. Ali rupe su zakrpljene, a muzej više ne prokišnjava - što bi moglo biti dobro predskazanje za san da grad na Vrbasu za sedam godina zaista postane centar evropskih kulturnih dešavanja.
Kandidatura jednog grada u Republici Srpskoj za evropski centar kulture nije uopšte apsurdna, kako na prvu djeluje. Odbačena je praksa da se samo evropske metropole kandiduju, pa će prestonice biti i bugarski Plovdiv, irski Galvej i rumunski Temišvar. Tim koji bi trebalo da odvede Banjaluku do "obećane zemlje" za kulturu kež da za sada sve ide "kao po loju".
"Ja se nadam se da ovo nije samo proces skupljanja podataka, i pisanja neke aplikacije, neki interni proces grada i EK, nego će to da bude vidljivo u naseljima u Banjaluci, oko Banjaluke, da će ljudi koji dođu u Banjaluku vidjeti promjene u odnosu na prošlu godinu, da će festivali biti bolji, da će filmovi biti bolji, i da će sve ostalo biti bolje", rekao je Zoran Galić, šef Medija deska u desku "Kreativna Evropa" u BiH.
Ako bi do Banjaluke došao bar dio od 30 miliona evra investiranih u Novi Sad - Evropsku prestonicu kulture 2021. godine - čekala bi nas prava mala kulturna renesansa. Ipak, u kulturnom "zapećku" gdje se za kulturu uglavnom čuje kada se još jedan festival ugasi, svaki fening je dobro došao. Dok se to ne desi, Banjalučani su osuđeni na nastupe grupa koji sviraju obrade nekih poznatijih bendova.
I dan-danas se prepričava taj slavni 24. jul 2009. godine, kada su u Banjaluci istovremeno koncerte održali američki roker Leni Krevic i britanska grupa Košin. Osim Demofesta, koji svake godine dovede makar jedno ime poznatije van prostora bivše Jugoslavije, jedino ime svjetskog glasa koje je u posljednjih nekoliko godina "gostovalo" u Banjaluci je Demijen Hirst, "najskuplji umjetnik današnjice" koji je prošle godine imao izložbu u MSU RS.
Nažalost, kino dvorane i pozorišne sale često su poluprazne. I oni koji dođu, umiju da zvižde i dobacuju, a nerijetko im zvone i mobilni telefoni. Svejedno, kulturnjaci su nakon početne sumnje u projekat vrlo optimistični.
"Mislim da je BL sazrijela da se barem pokuša sa tom idejom. Drago mi je da su počeli da razmišljaju o kulturi kao o nečemu što može da donese nešto, a ne ne samo o nečemu što uzima", kaže Berislav Blagojević, književnik.
Fasada Banskog dvora, banjalučkog "hrama kulture", se raspada, i malo mu nedostaje da liči na grčke hramove. Jedna od najprepoznatljivijih građevina i epicentar kulturnih dešavanja u Banjaluci vapi za sanacijom, ali je i dalje u pomalo žalosnom stanju.
Ako želimo da glavni grad Srpske postane i glavni grad kulturne Evrope, moramo da kulturno djelovanje pomaknemo sa margina, pa ćemo možda i imati čime da se pohvalimo te daleke 2024.
