Tema dana: Jesu li radnička prava ostala u sjenci sindikalne dramaturgije?

  • 27.12.2017. 20:15

Desanka Maksimović nije Vladimir Majakovski, ali njeni stihovi da je "sreća lijepa samo dok se čeka" mogli su se primjeniti na objavu nove najniže plate. Bar ako je suditi po najavama Ranke Mišić od prošlog petka, koja je htjela da radnike drži u strepnji sa najavljenim iznenađenjem.

Kao mnoga iznenađenja, i ovo je bio antiklimaks. Za kompromisno rješenje za minimalac i svađu zbog opšteg kolektivnog ugovora se teško može reći da je bog zna kakvo "iznenađenje". Iako je predsjednica sindikata rekla da je razočarana, dan poslije, u granskim sindikatima traže pozitivne strane.

"Zadovoljstvo je imaginarna stvar, obzirom na standard koji vlada na ovim prostorima, sa prosječnom platom se naravno ne može ni izdaleka podmiriti potrošačka korpa, ali obzirom na ove procente, i na ukupan iznos, mi smo pokazali da smo se složili po tom pitanju, i sva tri socijalna partnera su se složila po tom pitanju", kaže Vlado Pavlović, predsjednik Sindikata šumarstva, prerade drveta i papira RS.
Umjesto šefice iz Srpske 32, visinu minimalca je objavio ATV, pa je propao scenario o iznenađenju za tri dana. Želja Mišićeve za medijskom pažnjom nije ništa novo, reći će poznavaoci sindikalnih prilika u Srpskoj.

Ko još može da zaboravi dramatične scene iz skupštine od prije dvije godine, kada se raspravljalo o novom Zakonu o radu? Ipak, zakon je usvojen, radnici su se - htjeli to ili ne - privikli, a od najavljivane kataklizme na kraju nije bilo ništa. Sindikalci kažu da je bilo šta što se radi bez kolektivnog ugovora - još jedna predstava za javnost.
"Ja to više vidim kao neko bacanje prašine u oči. I od strane sindikata i od strane Vlade. Glavni problem koji sam ja ukazivao i sindikat moj je - nemamo kolektivni ugovor. 1.30-1.43 Ne vidim u kom ovo smjeru vodi, i ko više daje podršku takvim sindikatima, jer nemati kolektivni ugovor, krovni, šta mi da radimo na nekim nižim nivoima, mikronivoima?", rekao je Boris Šukalo, Samostalni sindikat saobraćaja i transportne djelatnosti.

Oko krovnog sporazuma se lome koplja već dvije godine. Sve tri strane imaju svoje argumente i kontraargumente, ali u javnosti se sam sadržaj, šta je sporno rijetko spominje. Ekonomisti smatraju i da se kojim čudom novi kolektivni ugovor donese, realni sektor bi se suočio sa problemima koji su popstojali i dok je na snazi bio stari.

"Preduzeća iz realnog sektora nisu mogla, jedan veći dio nije mogao, da ispoštuje, samim tim i dok je postojao opšti kolektivni ugovor nisu ispoštovane te obaveze. Tako da možemo analogijom reći, čak i kad bi se potpisivao opšti kolektivni ugovor, pogotovo s težištem priče na situaciju oko tih naknada za regres, možemo reći da bi očekivali sličnu situaciju. Jednostavno, preduzeća koja bi bila natjerana, ako bi ih radnici, sindikati ili neko tužio, neka bi sigurno otišla u stečaj", rekao je
Saša Grabovac, Udruženje ekonomista "SWOT".

Dok opšti kolektivni ugovor ostaje vruća tema i u 2018., decembar je iznenađujuće ipak bio mjesec dogovora sindikalaca i Vlade. U poslednjih 10 dana, Ranka Mišić je, osim na najnižu cijenu rada, paraf stavila i na memorandum o zajedničkim potezima u naredne tri godine. Tako je još prošlog ponedeljka bila zadovoljna i ljutila se na izjave kolega iz granskih sindikata, u petak je najavila iznenađenje, u utorak opet bila ljuta. Dobra najava sindikalne sapunice i za narednu, izbornu godinu.