Tema dana: Hoće li izbori pokazati pravo lice sindikata?

Autor Milan, ATV

Objavljeno: 19:41, 12.04.2017

U Savezu sindikata još samo nedostaju bilbordi sa poznatim facama uz slogane i obećanja, pa da se sve i zvanično pretvori u predizbornu sindikalnu kampanju.

Burno proljeće i varljivo ljeto u Savezu na sva zvona su najavili sindikalci uprave – i otvoreno stali na crtu onome kome do sada niko nije smio, ili htio, da  se suprotstavi. Pošto su i jedni i drugi krenuli ošto i đonom sa iznošenjem prljavog veša – za očekivati je možda da, pred izbore u sindikalnim redovima, predsjednici bar potpišu Kodeks ponašanja i borbu za stolice svedu na koliko -toliko fer plej. Da ga neće biti ni u priči – jasno je nakon jučerašnjih niskih startova i međusobnih optužbi da su se i jedni i drugi, uz radnička prava, borili i za interese pojedinih političkih opcija.

“Ovo u sindikatu je samo još jedan od pokazatelja da su u sindikatu bitne fotelje. Ovaj period sada koji predstoji, ovih par mjeseci, vjerovatno će biti u tom smislu – sve u sindikatu će se odvijati u pravcu toga da se radi na lobiranju ili načinu na koji bi neko od predstavnika granskih sindikata sada došao umjesto Ranke Mišić”, kazao je novinar Dragan Maksimović.
RANKA-MISIC

Izvršni sekretar Saveza u Doboju – Socijalistička partija. Potpredsjednik Sindikata uprave – SNSD. Član Generalnog vijeća – potpredsjednik Stranke napredna Srpska. Vjerovatno će u bespoštednoj borbi koja slijedi za novog sindikalnog lidera isplivati i drugi političari/sindikalci. Radničku borbu više niko ne spominje. Upravo se inertnost, pa i na društvenim mrežama, najviše spočitava aktuelnom rukovodstvu i predsjednici Saveza koja na istom mjestu sjedi osam godina.

“Stiče se utisak da je Ranka Mišić, još dok je bila na čelu sindikata prosvjete bila žustriji borac za prava radnika. Kada je došla na čelo Saveza sindikata taj uticaj, ta borba, godinama se nekako smanjivala”, rekao je Maksimović.

Za dva mandata ostao je utisak da se na ulice izlazilo pro forme. Da ne bude da je sindikat tu samo zbog protesta, za sve ove godine izostao je efikasan način za pregovore kako bi se stvorili najbolji uslovi za radnike bez obzira rade li u rudniku, banci ili učionici. Sindikati čiji je simbol Ranka Mišić nisu našli model da sa poslodavcem, ma ko on bio: Vlada, Elektroprivreda ili privatnik – radniku budu saveznik. Dublja analiza kaže da je bunt uglavnom bio rezirvisan za budžetske korisnike. Radnici u privredi ostajali su kratkih rukava.

TOMISLAV-VRHOVAC

“U toku slučaja ‘Fruktone’  ja nisam ni očekivao da će sindikat pomoći. Ne zato što oni ne znaju, nego zato što su bili nemoćni i što uopšte nisu imali nikakve šanse da nam pomognu jer uopšte nisu bili obučeni da to naprave i da to urade. Lično smatram, koliko ja sad mogu da pratim,  sindikat je postao jedna politička organizacija u kojoj politika, kao i svugdje, uvukla duboko svoje prste i mislim da takav sindikat nema nikakve šanse”, rekao je Mladen Perković, bivši radnik “Fruktone” Banjaluka.

Činjenica je da vispreni sindikat odavno ne postoji i da se  pretvorio u aparaturu koja služi za potkusurivanje, često i zbog, ličnih interesa. Očigledan primjer su i oni koji se ovih dana busaju u prsa i traže reformomu sindikalne borbe. Čekali su više od godinu dana da izađu iz ormara i prijave Ranku Mišić da je prekršila statut. I to samo zbog – lične kampanje.

Ostavite komentar:
Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone