Crveni tepih, “Bože pravde”, zastave Srbije koje se vijore u strogom centru Zagreba – o toj, ustinu, nezapamćenoj slici, zasigurno će se pričati danima.
Nema sumnje da su se hrvatske vlasti, barem naizgled,potrudile da pristojno dočekaju Aleksandra Vučića u njegovoj prvoj predsjedničkoj posjeti toj zemlji. Ipak, istorijski momenat, kako su ga neki nazvali, ostaće obilježen onom tamnom stranom zajedničke istorije, koja već 27 godina nadvladava bilo kakvu viziju, i želju za boljim odnosima.
Za razliku od zvanične, dobrodošlica kakvu su Vučiću upriličili građani, nije bila nimalo blistava. Medijski naslovi, istupi pojedinih zvaničnika, spuštene roletne, snajperi na svakom ćošku iza kulisa, sve je izgledalo kao da je tek juče prestao rat. Jasno je kao dan da između zvaničnika dva naroda skoro tri decenije nema razumijevanja, ali i da nije napravljen veliki iskorak u relaksiranju itekako napetih odnosa.
"Ja mislim da je bilo očigledno svima koji malo više prate dešavanja u regionu, a i povodom ove posjete, da je mnjenje koje je nastalo ili je nastalo i u Srbiji i u Hrvatskoj, da je ta posjeta bila neželjena, kao da je mnogo glasova bilo oko toga da zapravo ona nije u pravom trenutku i u Srbiji i u Hrvatskoj", kaže Vladimir Pavićević, bivši poslanik u Skupštini Srbije.
U Hrvatskim medijima mogle su se čuti poruke kako je predsjednik Srbije u dva poteza “matirao” Kolindu Grabar Kitarović. Upravo bi predsjednica Hrvatske mogla najskuplje da plati posjetu Aleksandra Vučića. Zbog njene srdačnosti, udruženja hrvatskih veterana, čiju je svesrdnu podršku do sada imala, okrenula su joj leđa.
Nije tajna ni da HDZ nije zadovoljan njenim jučerašnjim postupcima, ali ni medijskim nastupom. Očekivano, u razgovorima su otvorene i neke bolne teme. Sam Vučić je priznao da Srbi i Hrvati potpuno različito gledaju na prošlost, ne samo na minuli rat, već i na najmanje sedamdeset godina unazad. Predsjednik Srbije zato je predložio da se o tim pitanjima, jednostavno, neko vrijeme i ne priča.
Već sada je potpuno jasno da ta ideja neće naići na sveopštu podršku.
"O prošlosti se mora razgovarati. Jer prošlost je, kako vidimo između redova u temama koje su bile na dnevnom redu, itekako protkana kroz sve te teme i sve te probleme", rekla je Jadranka Kosor, bivša premijeka Hrvatske.
Glas razuma u moru nacionalističkih i huškačkih komentara bili su srpski i hrvatski privrednici, koji su priznali da ipak, živimo jedni od drugih, da treba da sarađujemo, i da će to koristiti obema stranama. U svojim progresivnim razmišljanjima, ipak, bili su prilično usamljeni.
Čak su i hrvatski mediji atmosferu tokom Vučićeve posjete nazvali “nikad napetijom”, što baš i ne uliva optimizam. O usiljenosti susreta u Zagrebu iluzorno je i govoriti. Dovoljno je reći da je rukovanje predstavnika dvije Koreje na Olimpijskim igrama djelovao mnogo prirodnije od defilea i usiljenih osmjeha čelnika dva bliska susjeda.
A oni su, praktično svakodnevno na ivici nuklearnog rata.
