Ako na mladima svijet ostaje, naš će svijet, čini se, da se sruši. To bi, se bar moglo zaključiti, ako odete u najbližu područnu školu.

Velika je vjerovatnoća da će vrata tamo od jeseni biti zaključana. Ne zato što nema učitelja. Ne zato što ti isti učitelji štrajkuju, jer im kasne plate i naknade. Ne zato što nema struje, vode ili grijanja. Dalje od vrata nećete moći, jer nema đaka.

Kako onda, pitaju se vlasti, plaćati vodu, struju, grijanje, ili učitelje, kad u razredu u kom treba da bude najmanje 15 učenika, nema ni pola od tog broja?! Zato su odlučili da uštede i na škole u kojima đaka manjka, stave katanac. Ruku na srce, da sačuvati koju marku treba – treba, ali ta politika, čini se, u širokom luku zaobilazi baš te koji odlučuju, pa tako ušteda ima od željeznica do bolnica i škola, samo ih, za pravo čudo, nema u Vladi.

"Nastoji se da se donesu odluke koje su zakonite i koje idu u prilog učenicima, jer kroz donošenje odluke, mora se imati osjećaj za potrebe učenika. Da li učenici u nekoj područnoj školi, bilo ono petorazredno ili devetorazredno, zadovoljavaju sve svoje potrebe", pojašnjava Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture u Vladi RS.

Ako se, već, na djeci štedi, pita li se iko, kako će oni, kojih u područnoj školi koliko-toliko ima, do neke druge škole, ako u svoju od septembra više ne budu mogli? Ako već učiteljima nisu plaćali prevoz, može li se pretpostaviti da đacima hoće? I kada se već, kako kažu nadležni, racionalno odlučuje, bio bi red da se roditelji i djeca obavijeste da je njihova škola, zbog malo đaka, na meti zatvaranja.

Ali nadležni te informacije čuvaju zaključane u ladici. Ne bi, zato,trebalo da čudi, ako prvog dana škole, roditelje umjesto učitelja ili učiteljice, na ulazu dočeka obavještenje: “Ova škola više ne radi!” Pita li se iko i do kad će nam se škole zatvarati, i šta nam to govori o demografiji?! Ili nam je i ta tema, ostala u sijenci politike.

"Uzrok svemu ovome jesu naravno smanjena stopa rađanja i jesu odliv stanovništva, odnosno migracije. Migracijama su obuhvaćene najreproduktivnije kategorije stanovništva i to je ono što karakteriše Bosnu i Hercegovinu kroz istoriju", kaže Stevo Pašalić, demograf.
Prvi put je u škole upisano manje od deset hiljada prvačića, a ni to nikog ne brine. Ne brine ni to što je u posljednjih 8 godina zatvoreno skoro 70 područnih odjeljenja u Srpskoj: njih čak 26, 2009. godine, a trend se nastavio i narednih godina. 2011. ugašeno je osamnaest odjeljenja, sedamnaest u toku 2014. i 15.-e i sedam odjeljenja prošle školske godine.

Te posljednje, 2016-17, sporna odjeljenja nisu ni počela sa radom, jer nisu imala nijednog učenika. I dok se kafane otvaraju, plate u institucijama rastu, a političari se uzajamno vrijeđaju iz dana u dan, nama fali djece. I ako su ona uistinu, kako se kaže, naše najveće bogatstvo, mi smo, čini se, stvarno sirotinja.