Ministar bezbjednosti, vrsilac dužnosti glavnog državnog tuzioca i druga žena tijela koje kontroliše cijeli pravosudni sistem - funkcije su od kojih se u normalnoj državi ledi krv u žilama.

Kod nas su Dragan Mektić, Gordana Tadić i Ružica Jukić, glavni akteri sapunice od koje bi država trebalo da se stidi. Nakon višemjesečnih, međusobnih optužbi koje su kulminirale aferom prisluškivanje, za koju, doduše, još ne znamo da li se, uopšte, dogodila, umjesto zvanične istrage i, maltene, afere "Votergejt", i dalje imamo samo komšijsko prepucavanje preko plota.

"Otvorilo se mnogo pitanja iz kojih je rješenje samo jedno- neko mora biti procesuiran. Neko mora biti optužen za ovakvo nezakonito ponašanje. Ja uopšte sada ne mogu da sudim ko, ali ako je bio presretnut razgovor i nezakonito sniman razgovor glavne tužiteljice, onda tu nema dileme neko mora odgovarati u organima gonjenja, obavještajnim organima ili strukturama koje su se time bavile. A ako toga nije bilo onda mora tužiteljica zbog javne riječi, nastupa i takvog ponašanja da kaže i odgovara za svoje", pojašnjava Miodrag Stojanović, advokat.

Troje ljudi od integriteta i struke, bar bi to trebalo da budu, tužakaju se, prozivaju i bez pardona lijepe etikete jedni drugima, javno, preko medija, bez imalo stida, a o odgovornosti da ne govorimo. Sa visina fukcija koje obnašaju i beneficija koje uživaju, a koje svi mi debelo plaćamo, srozali su se prenisko i za ukus domaće publike. I to odavno.

"U svakoj zemlji na svijetu ona bi prvo podnijela ostavku, pa rekla ja se izvinajvama, malo sam se prevarila. Gospođa Jukić, koja je takođe saučestvovala u cijeloj toj priči i svojim tvrdnjama i istupima u javnosti bi isto to uradila skupa s njom i tako bi recimo mogli govoriti o tome da ta afera dobija neki epilog. U ovom slučaju to se nastavlja na jedan jako ružan način", kaže Vildana Selimbegović.

Ali, ako je publici svega dosta, državi, očigledno, nije. Kako drugačije protumačiti činjenicu da državni tužilac traži smjenu ministra bezbjednosti i najavljuje još pikanterija o njegovoj personi. Da isti taj ministar već mjesecima proziva pravosuđe i javno tvrdi da su ga tužioci ucjenivali. Da se po medijima prepričava ko je s kim iz najviših, pravosudnih institucija, ručao, večerao i ispijao kafe. I da svi oni i dalje sjede u svojim foteljama, dok se javnost, koja je već odavno prestala da se smije, ali i da reaguje, sve češće hvata daljinskog upravljača. Da prebaci na sapunicu u kojoj im je zagarantovan hepiend.