Sve je to, kažu, za udžbenike o modernom separatizumu. Naslov -"kako je Madrid u manje  od 48 sati slomio katalonsku nezavisnost".

Proglasiti nezavisnost u petak, a već sledeći dan pobjeći iz te zemlje čiji si kakav-takav predsjednik, više podsjeća na satirični scenario, nego na državničko ponašanje. Dok se narod, ne samo u Španiji, već i širom svijeta, dijeli na one koji podržavaju ili se protive ideji nezavisne Katalonije, čak i oni kojima je svejedno, primjetili su da je Puđdemon sve odigrao pogrešno, da je nezavisna Katalonija mrtvorođena država, a bijeg u Belgiju nije potez vrijedan divljenja.

"Na ovakav način se pogiravati sa sentimentima ljudi, na ovakav način ih izvući na ulice i na kraju krajeva mislim da će doći do čistki u katalonskom društvu. Kako puno ljudi će izgubiti posao, to su sve stvari za koje je isključivo Puđdemon sa članovima svoje vlade jednako odgovoran", rekla je politikolog Jadranka Polović.

Dok su, Nelson Mandela, Martin Luter King ili Gandi, robijali za svoja uvjerenja, katalonski lider je odlučio da spasi vlastitu kožu od drame koju je, najviše sam zakuvao. I to nije najveći apsurd katalonske nazavisnosti. Na primjeru preduzeća koja odlaze iz najbogatijeg španskog regiona, najbolje se vidi kako građani plaćaju zaigranost svojih lidera.

"Vi znate da je iz Katalonije, mada se to sad ovih dana zaustavlja, otišlo skoro 2.000 kompanija   od 1.oktobra. To je problematično, ne zbog toga što su te kompanije promijenile svoju adresu, već zbog toga što postoji tendencija ako bi neka od tih kompanija htjela da iz praktičkih razloga premjesti proizvodnju bliže svojoj novoj adresi, tu bi se pojavilo ili uslovljavanje radnika da se premjeste izvan Katalonije ili potencijalno otpuštanje radnika ukoliko nema drugog rješenja. Mislim da bi to moglo da dovede do nekih većih socijalnih tenzija", rekao je novinar iz Madrida Andrej Kelmenčić.

Separatizam na djelu Balkan je vidio na ličnom primjeru, kada se raspadala Jugoslavija. Vidio je to i Karles Puđdenom i to iz prve ruke, jer svjetski mediji pišu da je 91-boravio u Ljubljani, i pratio tranziciju Slovenije. Ipak tranziciju Katalonije, odlučio je da prati iz Brisela. Tvrdi da je u srce Evrope otišao da objasni stvarno stanje u Barseloni, ipak nije se sastao ni sa jednim liderom. Činjenica da je imao vremena da angažuje advokata koji je uspješno obezbjedio azil nekadašnjim članovima baskijske ETE, govori da Puđdemon neće uskoro da se vrati u domovinu. To što je baš izabrao Belgiju da iz nje vodi svoju bitku, isto, nije slučajno.

"Belgija  je, zapravo, jedina država, članica EU,  koja je spremna i ima pravne mogućnosti da daje političke azile. Ona će u ovom konkretnom slučaju promatrati sposobnost španskog pravosuđa, za koje je generalna ocijena da nije uvijek na nivou zadatka, i vrlo je moguće da on dobije politički azil", rekla je Polović.

"Naravno beligijska vlada, kao što i sami znate je u nekom dvojnom položaju, jer je dio te vlade dosta pro flamaski ili pro nezavisno nastrojen u smislu nezavisnosti. Ne možemo tačno znati do koje granice oni mogu da pritišću sa tim da mole belgijsku javnost da sa simpatijama gleda na Puđdemona", kazao je Kelmenčić.

Ma koliko je, pravno gledajući, Španija u pravu i samo djeluje u okviru Ustava, “kosovski presedan” i dalje je termin koji se nekako spontano veže uz pomen Katalonije. Posljednje poglavlje udžbenika o modernom separatizmu, tako čeka rezultate izbora 21.decembra. Njegovo “prvo izdanje”, sa nestrpljenjem očekuju mnogi od Belgije i Škotske do Italije. Ruku na srce, i u našem regionu ima dovoljno navijača za katalonsku nezavisnost.