Svaka ptica svome jatu leti. Ako primijenimo ovu poslovicu na političko nebo Srpske, onda je veliki broj političkih ptica selica i preletačica bio u pogrešnim jatima do prije samo osam mjeseci.
U Banjaluci je šok za sistem bio možda i najveći: u odnosu na oktobarske izbore - osam odbornika, tj. četvrtina banjalučke skupštine, napustilo je svoje partije.
U ovoj šemi, najveći "kapitalac" je Zoran Talić. Nakon dva mandata u kojima je bio među najglasnijim banjalučkim opozicionarima, Talić je skinuo dres PDP-a i prešao u nezavisne odbornike i kao nagradu dobio drugu najmoćniju poziciju u Banjaluci. Ni vladajući nisu ostali imuni na takav razvoj događaja.
DNS je ostao bez trojice u Skupštini koji su formirali klub u najmanju ruku zanimljivog imena "Sloboda". Kao formalni vođa kluba pridružio im se, u skladu sa političkim vremenima, Milenko Jaćimović, koji je do sada već promijenio pet stranačkih dresova.
"Utisak je da su pojedine političke partije godinama, deceniju u opoziciji. Mnogim članovima tih partija je dosadilo da budu u opoziciji i tu se izdaju i uvjerenja i odanost građanima i vrijednostima u kojima ste nastupali. Jedan dio pojedinaca odlučuje da skrati taj put i ima pristupa onih resursima koji će njemu omogućiti lagodniji život", kaže Tanja Topić, politički analitičar.
Svako ko kaže da su u politici moral i javni interesi odavno ustupili mjesto ličnim interesima, rizikuje da zvuči kao pokvarena ploča. Daleko od toga da je Banjaluka jedina zaražena "preletačkim" virusom.
Prnjavor, Teslić, Foča, su samo neke od opština u kojima su se mijenjale odborničke kombinacije. I prije je bilo napuštanja stranaka, prelazaka zakletih opozicionara pod okrilje vlasti, formiranja labavih klubova kratkog vijeka, ali nikad kao nakon poslednjih izbora.
Koliko onda građani uopšte mogu da vjeruju političarima, koji su koliko juče pljuvali po vladajućim, a danas sa njima grade vlast? I da li uopšte ima smisla vjerovati u demokratski proces, kada svaki dan neki novi političar iznevjeri vjeru birača?
"Upravo na primjerima ovih preletača vidjeli smo da tu ima samo lični i porodični interes, iako je to uvijeno u neku oblandu zaštite viših nacionalnih interesa, a s druge strane ti isti birači su na neki način krivi, jer imate primjera da su neki političari promijenili po pet-šest stranaka i nikada nisu bili kažnjeni", navodi Erduan Katana, novinar.
Doduše, za ovakav haos na političkoj sceni nisu krivi samo individualni interesi. Nedostatak političke zrelosti se ogleda i u samim strankama. Šest najvećih parlamentarnih stranaka je ove godine održalo unutarstranačke izbore, sa ukupno šest kandidata, koji su, gle čuda, postali novi-stari predsjednici. Sklonost vođama je i dalje odlika ljudi sa ovih prostora, a trgovina mandatima se i dalje tumači kao "dječja bolest" demokratije.
"Da bismo demokratski sazreli, ovakvo društvo kakvi smo, trebaće nam sigurno 30-50 godina, ali ne znam da li iko ima vremena toliko da čeka, to je problem. Zato mislim da bi možda ipak bilo najbolje da se to kroz izborni zakon riješi, tako da izborni mandat pripada stranci, a ne pojedincima", kaže Katana.
Dok se nešto ne promijeni, u zakonu ili u glavama, i dalje će sumnjivi poslovni odnosi, lični talovi i zakulisni dogovori biti glavni agensi na političkoj sceni, dok će, birači i šira javnost, biti samo nijemi posmatrači. U međuvremenu, tonemo sve dublje u krizu, a građani napuštaju zemlju u sve većem broju. Kolonama ispred ambasada, ipak, nije bitno ko je u fotelji.
