Četrnaesti februar je dan kada se proslavlja Sveti Trifun u pravoslavlju, ali i Sveti Valentin u rimokatolicizmu, dok industrija slavi Dan Zaljubljenih.

Kada osvane 14. februar, mnogi se pitaju šta treba uraditi, da li se prvo pomoliti Svetom Trifunu ili Svetom Valentinu, ili pokloniti pažnju i neki komercijalni predmet voljenoj osobi, čestitajući joj dan zaljubljenih.

Pitanje je veoma složeno, nije nerješivo, ali unosi zabunu i nesigurnost. Samo treba pogledati u kalendar i poređati svece po hronološkom redu i značaju i dobićemo odgovor na ovu dilemu, koja iz godine u godinu prijeti da protjera Svetog Trifuna sa srpskog tla.

Sve više mladih ljudi se u anketama izjašnjava da je 14. februara Sveti Valentin, a ne Sveti Trifun, dok ima i onih koji kažu da je 14. februara Osmi mart i tako postanu glavne zvezde na jutjubu.

Ostavimo šalu za prvi april, kada joj je i vrijheme, a mi da se pozabavimo odgonetanjem i razjašnjavanjem ove zanimljive zabune, koja dovodi ljude u veliku zabunu, koju na kraju iskoriste kreatori potrošačke kulture.

Sveti Trifun i Sveti Valentin

Sveti Trifun se u pravoslavnoj crkvi proslavlja 14. februara i za njega se vezuju mnoge legende i običaji. Sveti Trifun je rođen u selu Kampsadi u Frigiji. Živio je u trećem vijeku poslije Hrista, bio je veliki Hristov sljedbenik, ali je živio siromašno i smjerno. Čuvao je guske bogatih ljudi i tako zarađivao za hljeb.

Za njega se vezuje legenda da je izlječio ćerku rimskog imepratora Gardijana od zlih duhova, i da je nagrađen velikim bogatstvom, ali ga je podjelio siromašnima i nastavio da živi smernim životom.

Imperator Dakije bio je veliki protivnih Hrista i hrišćanstva i zato je Trifuna zatvorio u tamnicu, a pošto on nije želio da se odrekne Hristovog učenja, posječen je mačem 250. godine. Na dan njegove smrti  se proslavlja Trivundan, vinogradarska slava, a vjeruje se da Sveti Trifun štiti lozu od grada i štetočina i da tog dana treba da otpočne i rezidba, jer kreću voćni sokovi.

U nekim krajevima u Dalmaciji, Sveti Trifun se vezuje i za zaštitu od glodara, pa se praktikuje otvaranje ormara preko noći. Mnogi Srvi su ovaj praznik uzeli za krsnu slavu i zaštitnika svog doma.

U rimokatoličkoj crkvi tog dana praznuje se Sveti Valentin mučenik, koji je bio hrabar da se usprotivi odluci imepratora Klaudijusa i da tajno vjenčava vojnike kojima je to bilo strogo zabranjeno, jer se vjerovalo da su oženjeni ljudi loši vojnici. Zato ga je Klaudijus pogubio. Prije smrti, on je sljepoj tamničarevoj ćerki poslao jedno pismo u kome joj se zahvaljuje na svemu, a u njemu šalje i žuti šafran, a po primanju pisma djevojka je progledala.

Ovaj praznik se u pravoslavnoj crkvi obilježava tek 12. avgusta i za ovaj praznik nisu vezani neki posebni običaji kao u rimokatoličkoj. Pogrešno je, upozoravaju svi pravoslavni sveštenici, da ga praznujemo kada i kao rimokatolici.

Dan zaljubljenih - komercijalna zavjera ili dan ljubavi?

Pošto smo razjasnili šta je u rimokatoličkoj i pravoslavnoj crkvi predstavljaju Sveti Trifun i Sveti Valentin, možemo se okrenuti proučavanju pojma Dana zaljubljenih, koji se danas toliko ustalio u ustima mladih i nezrelih srednjoškolaca, da polako prijeti da ugasi sjećanje na Svetog Trifuna, iako ga na selu mnoge domaćinske porodice kao i u gradu još uvijek proslavljaju.

Ovaj pojam se pojavio u 14. vijeku, kada je društvu bila potrebna otmena ljubav na dvorovima u Engleskoj i Francuskoj, bila je potrebna neka nova moda. Dan zaljubljenih se danas najčešće vezuje za Svetog Valentina iako rimokatolička crkva nije saglasna sa ovakvom identifikacijom sveca, on je pokazao pred kraj svog života ljubav prema ženi i to darujući joj cvijet i pismo, što se često poklanja za ovaj svečani praznik.

Ali, teolozi su skloni da ovaj praznik više povežu sa paganskom religijom i starim rimskim praznikom Luperkalija, koji je podsticao promiskuitet i razvrat.

Dok su neki skloni i mišljenu da je ovaj praznik tekovina modernizma i da je njegov osnovni cilj komercijalne prirode, a ne emocionalne kao što se predstavlja, sudeći po sve većem rastu profita za vrijeme Dana zaljubljenih ne treba ni pretjerano vjerovati, ali ni odbaciti ovakve stavove.

Šta na kraju treba praznovati?

Na ovo pitanje treba odgovoriti kao pravoslavci i bića koja vole. Nije pogrešno slaviti ljubav, ali na pravi način. Pravoslavni sveštenici nas uče da uvijek imamo vjere u Svetog Trifuna i da najveće molitve tog dana posvetimo njemu, a ne Svetom Valentinu, koga mi, podsjetimo, proslavljamo tek 12. avgusta.

Na dan Svetog Trifuna, kao i svuda u svijetu, nije zabranjeno ni ovdje proslavljati Dan zaljubljenih, jer je posveštenicima upravo ljubav ta koja nas ne udaljava, već približava Bogu.

Jasno nas upozoravaju da se praznik svuda u svijetu pretvorio u najveći pazarni dan u cvjećarama i zlatarama, a samim tim izgubio se duh ljubavi, jer se poklanjaju veoma skupi pokloni, što nijedna vjera ne propovjeda i što jeste tekovina modernog doba.

Ali, nije sve ni tako crno, jer se na ovaj dan u našoj zemlji, u Vrnjačkoj Banji na poznatom mostu ljubavi, gdje zaljubljeni parovi zaključavaju svoju ljubav metalnim katancima, organizuje takmičenje najdužeg poljupca, što je dokaz da nije sve u poklonu i novcu, i da je ostalo nešto i za ljubav.

Opet, iz Italije nam stižu raskošne vijesti da ovaj praznik ne smije da prođe bez skupog poklona poput parfema, cvijeća, bombonjera ili nakita.

Statistika jasno kaže da je 2011. godine u Italiji prodato 14.000 ruža, a pored toga i veliki broj parfema, kozmetike, nakita i donjeg veša. A pitanje je koliko su ti parovi zadovoljni ljubavlju - možda je njima mnogo važniji poklon od ljubavi.

I dok mnoge agencije nekoliko dana prije ovog praznika nude bračna putovanja, robne kuće razne popuste, romantični ljudi tvrde da im to nije potrebno, dovoljan je jedan veliki grafit, topla riječ ili čaša vina za slavljenje prave ljubavi koja će duže trajati od komercijalnih iluzija koje propisuje potrošačka kultura.

(Kurir.rs)