Bez šefa, bez radnog vremena, bez kancelarije, ali i bez sigurnih primanja - tako radi prosječan "frilenser".
Ljudi raznih zanimanja na internetu pronalaze poslove, i dobijaju ih po principu - najbolja ponuda prolazi. Ovaj način rada i kod nas ima prođu, zbog jeftinije radne snage, ali i značajnog broja mladih ljudi sa traženim vještinama: programiranjem, dizajnom, 3D modelovanjem. Bojan Gvozderac već deset godina programira i pronalazi poslove na svim meridijanima.
"U frilensingu treba raditi na brendiranju sebe, u suštini trebate predstaviti samog sebe kao firmu. U startu je dosta teško naći klijente jer nemate reputaciju, niste poznati, dok kasnije kada se pročuje za vas, jer je programiranje dosta traženo, možete dići cijenu. Dosta je lakše doći do projekta", kaže Gvozderac, "frilens" programer.
Bojana smo zatekli u jednom od banjalučkih, kako kaže, "coworking" prostora, odnosno prostora za zajednički rad. U "Qlabu" ne znaju tačan broj "slobodnjaka" u Banjaluci, ali ističu da mogu značajno doprinijeti smanjenju nezaposlenosti u Srpskoj, uprkos njihovom neriješenom statusu.
"Definitivno frilenseri jesu neka siva zona, ne znaju kako će biti kategorisani, mislim da država uviđa da su oni značajan faktor u ekonomiji i da će ih prepoznavati sve više i više", ističe Srđan Sukara, marketing menadžer u "Qlab"-u.
Rad u IT sektoru, često najavljivan i kao "posao budućnosti", nije jedini kojim se bave frilenseri. Tu su i marketing stručnjaci, arhitekte, prevodioci. U zapadnim zemljama nerijetko tako rade i novinari, dok je kod nas to uglavnom više izuzetak nego pravilo.
