Rokfelerovi se nisu obogatili kao dobrice. U stvari, oni su svaku priliku iskoristili kako bi mogli da kradu od drugih ljudi.
Tako je ova porodica stekla stekli Dalut, Mesabu i Sjevernu željeznicu, prenose Listverse i Nova ekonomija.
- Beskrupulozno bogaćenje
Kako je pisalo u novinama 1911. godine, izvorni vlasnici željeznice upravo su završili polaganje pruge. Oni su htjeli da grade terminale, ali im je nedostajalo novca. Tu na scenu stupa velečasni Gejts, čovjek koji je upravljao dobrotvornim donacijama Rokfelerovih. Gejts tada objašnjava vlasnicima da je Džon D. Rokfeler pratio izgradnje njihove železničke pruge i da će im pozajmiti novac. Ljudi su prihvatili zajam za 420.000 dolara. Dva mjeseca kasnije Rokfeler se pretvarao da moraju novac da vrate odmah zbog neke “finansijske sramote” i morali su da mu predaju prugu.
- Radnici i plaćanje
Džon D. Rokfeler nije imao pretjerano visoko mišljenje o ljudima koji su radili za njega. Njegov bliski saradnik je 1913. javno priznao da ne vjeruju u koncept minimalne plate i da svaki dječak i djevojčica, svaki muškarac i žena zarađuju tačno koliko vrijede.
- Masakr u Ludlovu
Godine 1914. su rudari počeli da protestuju. Rudnici su bili opasni, plata je bila nikakva, i što je još gore, platu su dobijali u bonovima koje su mogli da potroše samo u Rokfelerovim trgovinama. Kad su krenuli u štrajk, Rokfeler mlađi poslao je naoružane muškarce da razbiju štrajk. Jedanaestoro djece, dvije žene i nekoliko muškaraca je izgorjelo u šatorima, koje su isti ti Rokfelerovi podanici zapalili.
- Žene i djeca u strahu
Nakon tog masakra su sve žene i djeca među Rokfelerovim zaposlenima živjeli u potpunom strahu. Don Mekgregor je zapisao da su djeca često bježala od njega zato što je on bio stranac. Odrasli su znali da je on na njihovoj strani, ali djeca nisu. Djeca su čula priče o Ludlovu.
- Objave lažnih vijesti
Nakon masakra u Ludlovu, Rokfelerovima su bile potrebne sve moguće dobre vijesti. Zbog toga su pokrenuli časopis, a udružili su se s Randolfom Herstom, moćnim novinarskim izdavačem, kako bi objavljivali samo dobre stvari o njima i opasno lagali o protivnicima.
- Držali rudare u siromaštvu
Džon Rokfeler mlađi je 1915. odlučio da posjeti jedan rudnik, kako bi pokazao da je i on samo smrtnik. Posjeta je bila totalna propast. Osim što se toliko umorio od pet minuta rudarenja da je morao da prespava u rudniku, ni rudarima se nije svidio, pa su ga većinom ignorisali.
- Uplitanje u obrazovanje
Džon D. Rokfeler trošio je basnoslovne svote novca na visoko obrazovanje kako bi primirio javno mnjenje. Kroz svoju fondaciju finansirao je obrazovne institucije i to isključivo konzervativnog predznaka. Najmrskiji idejni neprijatelj bile su mu ideje o sindikatima i organizovanom radu.
- Nije finansirao rat
Na vrhuncu Prvog svjetskog rata, savezničke snage pokušavale su da finansiraju brutalni sukob. I dok su svi bogataši nudili svoj novac ili se odricali plate, Rokfeler je odbijao da daje zajam bilo Rusima bilo Britancima.
- Izbjegavanje poreza
Još tokom Prvog svjetskog rata, Rokfeler je u svoju fondaciju spremio 100 miliona dolara. Od toga je zarađivao šest miliona dolara godišnje, na koje nije plaćao nikakav porez. I dok bi fondacije trebalo da finansiraju samo dobrotvorne svrhe, na njegov račun dolazile su mnoge optužbe da je trošio ogroman novac u svoje svrhe.
- Nevolje iskrenog čovjeka
Američki Kongres tražio je da Rokfeler objasni zašto je stalno podizao cijenu goriva. Njemu je prekipjelo i rekao je da samo ponuda i tražnja diktiraju cijenu. Amerikancima je gorivo bilo neophodno i bili su spremni da plate cijenu koju je Rokfeler formirao.
Podsjetimo, danas je preminuo Dejvid Rokfeler, u svojoj 101. godini života, mirno u snu u svom domu u Pokantiko Hilsu. Bio je najmlađi od šestoro djece Džona D. Rokfelera juniora i bio je poslednji živi predstavnik svoje generacije Rokfelerovih. Bio je na čelu jedne od najmoćnijih porodica na svijetu i nakon smrti svoje braće i sestara je postao “čuvar” bogatstva i čovjek koji je upravljao jednom od najvećih poslovnih, ali i filantropskih imperija na planeti.
Studirao je ekonomiju na Harvardu i Univerizitetu u Čikagu, služio je vojsku, a zatim je poslovnu karijeru otpočeo u čuvenoj banci “Čejs”, koju su, iako je porodica imala samo pet odsto akcija, mnogi zvali “Rokfeler bankom”. Nakon 35 godina karijere u kojoj je dvadeset godina bio na čelu “Čejs Menhetna” otišao je u penziju 1981. godine, kada je imao 65 godina.
Tokom II svjetskog rata služio je u vojnoj obavještajnoj službi, na poslovima vezanima za ekonomsku špijunažu; kraj rata je dočekao sa činom kapetana.
Dejvid Rokefeler je 1954. godine pokrenuo Bilderberg grupu, a 1973. godine osnovao je Trilateralnu komisiju. Uticaj tih udruženja na svjetska kretanja je velik, ali ne do kraja prepoznatljiv.
Imao je ogroman uticaj u svijetu i dio je poslednje generacije koja je koncentrisala novac i moć samo u najužem krugu porodice. Kako prenosi AP, sastao se sa više od 200 šefova država u više od 100 zemalja svijeta tokom karijere, a često je dočekivan kao i da je sam najviši državni zvaničnik.
Nakon poslovne karijere, trudio se da održi moć porodice i bavio se dobrotvornim radom, zbog kog je dobio i najveće američko priznanje za civile – Predsjednički orden slobode 1998. godine. Njegova porodica je saopštila da je Dejvid Rokfeler donirao više od dvije milijarde dolara raznim institucijama – od Rokfeler Univerziteta, preko Harvarda, do niza muzeja.
Oženio se Margaret Megrat 1940. godine i iza sebe je ostavio šestoro djece. Supruga mu je preminula 1996. godine. On sam, imao je sedam transplatacija srca.
Prema podacima lista “Forbs”, Rokfelerova imovina je procjenjena na dvije milijarde dolara.
(Telegraf.rs)
.webp)
