Zidari, tesari, armirači i klesari najtraženija je radna snaga na jugu Srpske. Kvalifikovanih radnika skoro i da nema.

Malo je Hercegovaca koji hoće i znaju da majstorišu. Za glavu se hvataju građevinski preduzetnici, posla sve više a radnika sve manje.

Zgrade u Trebinju niču kao pečurke poslije kiše. Kako se koji stan isprojektuje tako se i proda. Građevincima najveći problem nedostatak radne snage.

Majstori stižu iz svih djelova Bosne, najviše ih je iz Zenice, Gradačca i Kaknja. Jedan radnik na građevini u Trebinju dnevno zaradi oko 40 maraka a majstori oko 70. Refik i Amel stigli su iz Gradačca jer tamo posla nije bilo.

"U odnosu na druge gradove gdje sam radio ovdje su dosta bolji uvjeti za posao. Može se zaraditi da se preživi ali da se žive, ne", rekao je radnik iz Gradačca Amel Mrkonjić.

"Pa sada da kažem da se isplati u neku ruku se i isplate. A teško jeste, težak je ovaj posao", rekao je Mrkonjić.

Pometnju trebinjskim preduzetnicima napravio je Rodoljub Drašković. Najviše radnika je u Gradu Sunca. Žale se preduzetnici da je dobrog majstora teško naći, snalaze se na sve načine.

"Otprilike pola je iz Trebinja pola sa strane. Najviše iz Gradačca u našem slučaju. Tako je u cijeloj Hercegovini? Pa koliko imam informacija u većini firmi je tako pogotovo u firmama koje uzimaju malo veće poslove", rekao je Radomir Traparić, "Kota Constuction" Trebinje.

"Spoljni saradnici su većinom iz Bosne ali i njih je teško naći iz prostog razloga svi ljudi koji znaju nešto da rade odlaze za Evropsku uniju, za Hrvatsku i Sloveniju. Ovdje ne postoji dovoljan broj radnika", rekao je Zoran Porobić iz kompanije "Porobić" iz Trebinja.

Od Trebinja do Foče na birou je 39 majstora, 12 pomoćnih građevinskih radnika i 9 inženjera građevine. I ako bi se neko želio uhvatiti mistrije i čekića u Hercegovini se nema gdje školovati za ove zanate.