Hrvatska nikada nije sankcionisana zbog napada na područje pod zaštitom UN, niti je iko kažnjen za etničko čišćenje i bombardovanje srpskih civila u Zapadnoj Slavoniji u maju 1995. godine, ali je međunarodno pravosuđe kaznilo Srbe zbog poteza koje su preduzeli kako bi se od toga odbranili, rekao je za direktor Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac.

On je podsjetio da su 1. i 2. maja 1995. godine u akciji "Bljesak" hrvatske oružane snage izvršile agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija ili Sektor Zapad pod zaštitom UN-a, koja je bila u sastavu Republike Srpske Krajine /RSK/.

Područje na kome je u to vrijeme živjelo oko 15.000 Srba, od kojih su 4.000 bili vojnici, napalo je, prema hrvatskim podacima, oko 16.000 pripadnika hrvatske vojske i policije, a prethodno su obavijestili pripadnike UN, koji su pobjegli prije akcije.

Narod Zapadne Slavonije, kako je istakao Štrbac, vidjevši da je napadnut sa svih strana, krenuo je da bježi imajući u svježem sjećanju stradanje Srba sa tog područja u Jasenovcu u Drugom svjetskom ratu, ali i još svježija stradanja u Pakračkoj poljani - novoustaškom logoru osnovanom 1991. godine.

"Mogli su samo prema `mostu spasa` na Savi i da se smatraju spasenim ako uđu u Republiku Srpsku. Hrvati su ih na tom putu gađali bombama iz aviona, maljutkama iz helikoptera, iz topova su tukli tu cestu, ranjenici su gaženi tenkovskim gusjenicama. Bilo je i noževima `doklanih` ranjenika", rekao je Štrbac.

Prema "Veritasovim" podacima, u toj je akciji poginulo ili nestalo 283 Srba od kojih je 114 civila, a među njima 55 žena, 11 djece do 18 godina i 73 osobe starije od 60 godina.

Od 283 poginulih ili nestalih Srba do sada je rasvijetljena sudbina 139, a sudbina njih 144 tek treba da se rasvijetli.

"Neka sela su potpuno ugašena, a najviše su stradala dva sela - Medari u kojima su bile 22 žrtve, uključujući 11 žena i troje djece, a i u Paklenici su bile 22 žrtve. U Paklenici su ubijena dva bračna para starih ljudi - Pantelija Kovač /77/ i njegova žena Verica /68/, kao i Petar Vukotić /76/ i supruga Desanka /70/", rekao je Štrbac.

On je istakao da je najteže stradala porodica braće Vuković iz Medara - brat Ranko, njegova supruga Anđelija i njihovo dvoje djece - Goran /11/ i Gordana /8/, te drugi brat Milutin, njegova supruga Cvijeta i njihova ćerka Dragana /7/.

"Ovu akciju isplanirali su i izveli po nalogu tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana Gojko Šušak, Janko Bobetko i Imre Agotić. Svi su oni umrli u međuvremenu, ali živi su Petar Stipetić, Luka DŽanko, Marijan Mareković, Mladen Kruljac, koji su svi postali generali i brigadir Stjepan Galješević", naveo je Štrbac.

Međutim, kako je istakao "ništa im se ne dešava, oni su i dalje nacionalni heroji i uživaju sve počasti na slobodi".

Štrbac je naveo da Haško tužilaštvo nije ništa preduzelo, iako im je on lično u Kninu predočio sve ove činjenice.

"To isto Haško Tužilaštvo, koje nije nikoga procesuiralo za akciju `Bljesak`, je već 25. jula optužilo tadašnjeg predsjednika RSK Milana Martića da je 2. i 3. maja 1995. godine za odmazdu izdao naređenje vojnim organima RSK da granatiraju Zagreb", rekao je Štrbac.

Tada je, prema optužnici, poginulo šest civila, a naznačena Martićeva krivica je što se "nije pridržavao zakona i običaja koji regulišu vođenje rata" i za to je on pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora.

Štrbac, međutim, ističe da naređenje da se tuku gradovi, nije dato iz osvete poslije završetka "Bljeska", nego dok je ta akcija još trajala i dok su Srbi još ubijani i njihova imovina pljačkana i uništavana.

"To je bila i javno poznata strategija odbrane RSK, koja je dostavljena relevantnim faktorima da ako ih napadnu, braniće se gađanjem ciljeva po dubini Hrvatske", rekao je Štrbac.

On kaže da je bilo pokušaja istraga protiv hrvatskih generala, ali je sve završeno u istražnoj fazi.

Kao kuriozitet naveo je da je 2006. godine hrvatsko tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu za ratne zločine protiv komandanta hrvatske Treće gardijske brigade generala Mladena Kruljca i njegovog vojnika Tomislava Abramovića, koji je po naređenju Kruljca snajperom usmrtio srpskog civila Miroslava Vučkovića iz Okučana dok je pretrčavao put.

"Odbačeno je uz cinično obrazloženje da se radilo o uobičajenom vojnom postupanju u ratnim operacijama. Mi Krajišnici svih ovih 22 godina postavljamo pitanje ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata?", pita Štrbac.

Ako je Martić kriv za kršenje zakona i običaja prilikom vođenja rata, kaže Štrbac, kako to da po istom tom propisu niko od Hrvata nije kriv.

U akciji "Bljesak" preživjeli civili koji nisu pobjegli odvedeni su u logore za civile, pa je taj prostor ostao potpuno ispražnjen, a njihova imovina zatim je opljačkana, popaljena i uništena.

Od 15.000 Srba do sada se, prema podacima "Veritasa", na područje Zapadne Slavonije vratilo oko 1.500 i to uglavnom starije dobi, dok su se ostali "rasuli" po svijetu, a najviše ih je u Srbiji i Republici Srpskoj.

Štrbac je rekao da je zarobljeno oko 1.450 pripadnika Srpske vojske Krajine, zato što su ih na neki način prevarile zaštitne snage UN, koje su im garantovale da će, ako predaju oružje, moći slobodno da se izvuku i odu za svojim porodicama.

"Međutim, Hrvati su ih zatvorili i izložili raznim torturama. Mnogi su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, a najviše ih je služilo kazne u Lepoglavi i zloglasnoj Lori u Splitu", rekao je Štrbac.

(Srna)