Stomak prazan ali srce puno: Roditelji palog borca krpe kraj sa krajem

  • 22.10.2017. 20:43

U ratu smo izgubili sina, posthumno je odlikovan više puta, a danas su nas zaboravili oni koji se hvale njegovim herojskim podvizima -  tako svoju priču počinje Ankica Ajder.

Majka poginulog borca Gordona kaže da jedva krpe kraj sa krajem, a da muka bude veća, i suprug joj je nepokretan. Bolest ni nju nije mimoišla. A lijekovi - preskupi.

"Nema čovjek doslovice da jede, nekad želi, a želi jer je težak bolesnik čovjek. Nešto bi poželio.

Pelene ja kupujem, od zalogaja otkidam", kaže Ankica Ajder.

vlcsnap-2017-10-22-20h41m52s222

Od oko dvjestotinak maraka invalidnine, 180 ode na tablete i druge zdravstvene potrepštine. A i otići doktoru je poduhvat jer epokretnog Voju u kolicima mora da gura nemoćna Ankica. Strahuju i od zime jer novca za ogrev nemaju. Stomak prazan ali je srce puno, priča Ankica kroz suze, gledajući sliku poginulog sina heroja.

"Tuga i jad. Kazao mi je jednom: 'Majko tata trune u rovu i drugari, a ja majko sa fakulteta do kuće.  Ja ne mogu izdržati, ja odoh dobrovoljno u šesnaestu'. Govorila sam mu da ćemo nekako preživjeti. On mi je rekao: 'Majko, ti i brat nemate šta jesti, ja odoh u šesnaestu'", priča Ankica. vlcsnap-2017-10-22-20h41m23s227

Mi njega nismo zaboravili, ali nas jesu, grca Ankica. I dodaje da im vlasti i boračke organizacije ruku pruže, eventualno, na godišnjici. Ponosni su, dodaje, na svog sina ali ne može da se ne pita da li su ponosni oni koji su nju, i supruga, ostavili na cjedilu.