Daleko od politike i svih njenih bizarnosti, brojni roditelji muku muče sa liječenjem svoje djece koja moraju na skupe zahvate u inostranstvo.

Da se sve ne bi svelo na humanitarni rad, pred poslanicima će se, za koji dan, naći Nacrt zakona o fondu koji bi trebalo da riješi makar dio problema.

Zakon kaže da bi novac  u Fond uplaćivali građani, i to 0.25 odsto od plate - što bi u prosjeku iznosilo nešto više od dvije marke. Opštine i gradovi bi davali posebni doprinos za solidarnost, u zavisnosti od veličine budžeta, a otvoren je i prostor za pojedinačne donacije. Upravni odbor Fonda bi pratio kuda ide prispjeli novac, dok bi posebna komisija odlučivala o zahtjevima za liječenje u inostranstvu. Osim nje, potpredsjednik Narodne skupštine predlaže uvođenje još jedne, etičke.

"Mislim da ne treba ista sredstva otvoriti za dijete direktora i za dijete radnika, i etička komisija treba da procijeni koliko kojem djetetu u skladu sa njegovim socijalnim statusom i mogućnostima treba da se pomogne. Mislim da je to dobar put, da od ovog zakona ne pravimo neku vrstu bauka", rekao je Nenad Stevandić, potpredsjednik NSRS.

Nadzor nad radom Fonda imao bi skupštinski odbor kojim bi predsjedavao poslanik iz najveće opozicione stranke. Opozicionari, ipak, imaju zamjerke. Solidarnost je uvijek dobrodošla, naročito kad su u pitanju djeca, ali se pitaju zašto građani opet moraju biti ti koji pune državnu kasu. Rješeje se mora naći, ali je, kažu, dug put od nacrta do usvojenog zakona.

"Imali smo prilike da na rashodnoj strani budžeta uštedimo po mnogim stavkama koje nisu neophodne u ovom trenutku i pokažemo mi sami jednu vrstu soildarnosti. Ovako ispada, kada god zatreba novca, zavlače se ruke u džep građana", kaže Miroslav Brčkalo, šef Kluba poslanika PDP-a u NSRS.

Prema nacrtu zakona koji je predložio predsjednik Republike Milorad Dodik,  ostavljena je mogućnost da pojedinci koji to ne žele, od plaćanja budu oslobođeni, ukoliko takav zahtjev podnesu Upravnom odboru Fonda. Ipak, kao što se pokazalo na primjeru Sofije Mićević, građani Srpske rijekto padaju na ispitu solidarnosti, ali se, isto tako, pokazalo da humanost bez institucionalne podrške ima ograničenu moć djelovanja.