Sretenje Gospodnje: Ako na ovaj praznik osvane sunčan dan...

07:54, 15.02.2017.
Thumbnail

Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Sretenje Gospodnje kao uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.

Prvi susret Boga i čovjeka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao Sveti Simeon Bogonosac, slavi se uvijek četrdesetog dana od Božića, praznika Rođenja Isusa Hrista.

Sretenje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.

Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana, kada je epidemija kuge odnosila i do pet hiljada života dnevno, a zemljotres u Antiohiji ostavio za sobom veliku pustoš.

Dan Sretenja 1804. godine presudan je za istoriju srpskog naroda, jer je tog dana Karađorđe Petrović podigao u Orašcu Prvi srpski ustanak.

Sretenje je kao krsna slava veoma česta u srpskom narodu.

U našem narodu postoji i vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto, dani postaju duži i vrijeme toplije.

Prema narodnom vjerovanju, ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvjedi, uplašeni od sopstvene sjenke, vrate se u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest sedmica.

Ako ne vidi sjenku, izaći će iz svoje pećine da potraži hranu i zima je gotova.

Vjeruje se i da neudate djevojke na Sretenje pronalaze svoje izabranike. Zato dame dobro gledajte – vaš dragan će ličiti na prvu mušku osobu koju tog dana sretnete. Ili, tako bar narod kaže.

Smatra se da je ovaj praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo jer od zaborava čuva prvi susret Isusa, koji će postati Spasitelj čovječanstva, sa ljudima.

Prema kanonu pravoslavne crkve Sretenje je svrstano u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika, jer se na taj dan istovremeno veliča čistota Bogorodice koju je, kako kaže predanje, prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Krstitelja, uveo u jerusalimski hram na mjesto određeno za djevojke.

(Srna)