Prije mjesec dana obilježen je Svjetski dan beskućnika, a statistika je i ove godine crna kako u zemljama regiona, tako i kod nas. U najvećem gradu Srpske broj beskućnika povećava se iz godine u godinu, a najteže im je zimi kada je pod vedrim nebom nemoguće živjeti.
Upravo krajem oktobra i novembra popunjavaju se smještajni kapaciteti utočišta za beskućnike širom regiona, a najveći priliv očekuje se početkom sljedećeg mjeseca, sa prvim jačim “minusima”.
U Prihvatnoj stanici za odrasla i stara lica zatečena u skitnji u Banjaluci trenutno borave dvije osobe, ali je praksa godinama unazad da beskućnici pomoć najviše traže u zimskom periodu.
400 beskućnika, isto toliko teških priča
Prihvatna stanica za beskućnike, koja radi u okviru Socijalno-gerijatrijskog centra, aktivna je od 2005. godine. Od tada pa do danas, utočište u ovoj ustanovi pronašlo je više od 400 osoba.
Glavna medicinska sestra u Prihvatnoj stanici Nada Jukić kaže za Banjaluka.net da ovo mjesto beskućnicima znači život, ističući da su u svakom trenutku spremni da im pruže svu neophodnu pomoć, pa tako i ove zime.
"Iz godine u godinu je primjetno sve više beskućnika koji traže našu pomoć. Trenutno imamo jednu ženu i jednog muškarca, ali već narednih dana očekujemo još više njih, dok će se najveći broj beskućnika pojaviti kada nastupe niže temperature", kaže Jukićeva.
U ovom utočištu trenutno može biti smješteno najviše deset beskućnika, koji, po pravilima, tu mogu da borave najduže pet dana. Međutim, u utočištu kažu da ipak tolerišu ako njihovi korisnici žele da produže svoj boravak.
"Na raspolaganju imamo 10 ležaja, ali zna se desiti kada su niske temperature da se traži ležaj više i tada izlazimo u susret i ubacujemo dodatne ležaje. Nikoga ne vraćemo na ulicu. Oni kod nas dobijaju smještaj, ishranu, zdravstvenu zaštitu, usluge socijalnog rada i vešeraja", dodaje sagovornica.
Prema njihovoj praksi, banjalučki beskućnici prosječne su starosti oko 60-tak godina. Mnogima od njih narušeno je mentalno zdravlje, neki su skloni alkoholu, a brojni su i oni koji prose po gradskim ulicama .
"Jako je teško dijeliti sa njima njihove životne priče koje su mahom teške i surove. Morate ih saslušati, a onda dijlom prenijeti to njihobvo teško breme na sebe. Međutim, kada vidimo koliko im ovaj smještaj i naša pomoć znači, to nam daje još veću satisfakciju i daje još veći motiv da nastavimo sa ovim radom. Nema ništa ljepše od toga kada ste u prilici da nekom pomognete i vidite koliko se oni obraduju zbog toga", priča Jukićeva.
Djeca na koju su svi zaboravili
Pararelno sa radom utočišta u Gerijatrijskom centru, radno je i u Prihvatnoj stanici za djecu i omladinu zatečenu u skitnji, o kojoj brigu vodi udruženje „Nova generacija“.
Od početka godine, smještaj su pružili za 30-tak djece koji nemaju gdje drugo da odu. Međutim, i oni tek sada, sa približavanjem nižih temperatura, očekuju dolazak većeg broja mališana bez doma.
U ovom utočištu mahom borave djeca iz drugih opština poput Modriče, Mostara, Sarajeva i Zenice… Uglavnom je, kako napominju iz “Nove generacije”, radi o djeci koja potiču iz nasiljem razorenih porodica, kao i mališanima zatečenim u sktinji i prosjačenju.
