U Srbiji se svakodnevno prisluškuje stotinjak hiljada ljudi, a osim domaćih, aktivne su i strane obavještajne službe, koje glavno prisluškivanje vrše po rubovima zemlje - iz Hrvatske, BiH, Crne Gore, Bugarske, Rumunije i Mađarske.

Kako navodi bivši pripadnik Službe državne bezbjednosti Jugoslavije Božidar Spasić, u Srbiji, prema zakonu, mogu da prisluškuju samo BIA, Vojno-bezbjednosna agencija i Vojno-obavještajna agencija, kao i Ministarstvo unutrašnjih poslova - Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala.

Ali, to čine i neke institucije koje imaju mogućnosti za prisluškivanje, kao što su veliki mobilni operateri.

"Sa sigurnošću možemo reći da u Srbiji i u regionu postoji veliki broj mogućnosti za prisluškivanje. Kad imate kao sistem bezbjednosti takve mogućnosti, vi onda to primjenjujete. Računamo da se negdje oko stotinjak hiljada ljudi prisluškuje svakodnevno", kaže Spasić.

Meta prisluškivanja uglavnom su lica koja se nalaze pod "tretmanom službi", odnosno koja se bave određenim antidržavnim djelatnostima - u smislu terorizma, narušavanja ustavnog poretka, povezivanja sa terorističkim organizacijama, finansiranja i podstrekivanja drugih lica da se bave terorizmom.

"To je trenutno najopterećenija grupa za prisluškivanje i zato ona daje tako veliki broj prisluškivanih građana. Krenete od prisluškivanja jednog lica koje se tim bavi, onda kontrolišete svaki njegov razgovor sa svakim drugim licem i to se nadodaje poput domina. Sve njegove kontakte službe počinju ili da reevidentiraju ili da prisluškuju", navodi Spasić.

Kako napominje, stranci koji borave u Srbiji sa "odgovarajućim namerama za špijuniranje, podstrekivanje, davanje lažnih informacija" treba da očekuju da će na odgovarajući način biti tretirani i putem tajnog prisluškivanja.

Spasić kaže da postoje dva sistema prisluškivanja, od kojih je prvi takozvani "američki sistem", koji primjenjuje CIA, a to je evidencija svakog razgovora osobe koja je pod obradom i njenih kontakata.

.Kod domaćih službi bezbjednosti, kako navodi Spasić, primjenjuje se "ciljano prisluškivanje", koje podrazumijeva prisluškivanje sa utvrđivanjem sadržaja.

"Mi više vodimo računa šta pričaju, dok Amerikanci više vode računa o tome koliko i sa kim pričaju", objašnjava Spasić.

On navodi da su na području Srbije aktivne i strane obavještajne službe i napominje da "nema ozbiljnije države koja se nalazi na tlu Srbije, a da određena saznanja ne dobija i na osnovu tajnog prisluškivanja".

"U Beogradu, verovatno, postoji nekoliko obaveštajnih centara stranih službi koji su smešteni ili u podrumskim prostorijama ambasada ili u potkrovljima, a koji imaju jake antentske sisteme i u stanju su da lociraju i snimaju određene razgovore ili bar da sprečavaju snimanje njihovih razgovora u prostorijama", kaže Spasić za Srnu.

Glavno prisluškivanje Srbije, međutim, kako napominje Spasić, vrši se duž granica, gdje postoje obavještajni centri koji "usisavaju ono što ih zanima i prisluškuju ili na određene načine dolaze do podataka".

"To znači iz Hrvatske, BiH, Crne Gore, Bugarske i Rumunije posebno, jer to su NATO zemlje. Centar za prisluškivanje Srbije, primjera radi, nalazi se u Budimpešti, Segedinu i Banji Harkanji", precizirao je Spasić.

On smatra da se u kampanji za predstojeće predsjedničke izbore u Srbiji koriste podaci iz obavještajnih centara.

"U ovom momentu, stranci nas prisluškuju vezano za izbore, jer ovo je prvi put da je izborna kampanja u zemlji, a da se ne mješaju strani ambasadori, neki strani emisari, pripadnici OEBS-a ili EU, što je za mene kao obavještajca znak da su sasvim dobro ugradili svu svoju tehniku i sve znaju", kaže Spasić.

(Srna)