Snijeg i led okovali Bobijaško oko

  • 05.03.2018. 10:24

Veličanstvenu sliku ovih zimskih dana, okovano snijegom i ledom, pruža Bobijaško oko, zanimljiv prirodni fenomen kod Lušci Palanke, dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta.

Do ove kraške uvale, duboke nekoliko desetina metara, teško je doći zbog snježnog pokrivača, čija visina dostiže 1,5 metara, što ipak nije predstavljalo prepreku za grupu planinara iz više gradova USK koji su posjetili ovaj lokalitet, pišu Nezavisne.

"Ovo je zaista veličanstven prizor koji svakog posjetioca ostavlja bez daha. Jedino majka priroda svojom rukom može izvajati ovakve oblike i čudnovate ljepote. Često nismo ni svjesni kakve prirodne ljepote posjedujemo", kaže Šefik Sadiković, jedan od vođa ove ekspedicije.

U dnu Bobijaškog oka nalazi se malo jezero, a čitav ovaj prostor, kada se posmatra s okolnih uzvišenja, izgleda kao golemo oko, po čemu je i dobio naziv. Ranija geološka istraživanja pokazala su kako se radi o velikoj šupljini u kraškom zemljištu koja je povezana s mrežom podzemnih vodotokova koji se prostiru kilometrima ispod površine zemlje.

Zbog dvosmjernog kretanja vode, riječ je o esteveli koja za visokog vodostaja i obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor. Stručnjaci ističu kako se radi o svojevrsnom prirodnom sifonu koji odvodi velike količine vode s prostora Palanačkog polja, a ranija istraživanja pokazala su kako je Bobijaško oko vjerovatno povezano s ogromnom podzemnom akumulacijom svježe vode, te s izvorima rijeka Dabar i Zdena.

Inače, za ovaj lokalitet vezuje se niz narodnih predanja, priča i legendi, pa se tako pripovijeda o vilama i vilenjacima koji u noćnim satima pohode kraško vrelo i igraju svoja kola.

Jedna priča kaže kako je ovdašnjem seljaku u ponor upala ovca te je nekoliko dana poslije pronađena na izvoru rijeke Dabar, kilometrima daleko, gdje ju je, navodno, izbacila voda. Zanimljivo je da je prije nekoliko godina Bobijaško oko posjetila grupa engleskih ronilaca speleologa, koji su istražili oko stotinu metara podzemnih vodenih labirinata. Tom prilikom je potvrđeno kako dubine ove estevele nastanjuje čovječja ribica, endemski vodozemac iz praistorije, koji je opstao samo u potpuno čistim i mračnim vodama.

(Nezavisne)