Dok gradski zamiru, u dobojskom selu Cerovica zaživio je muzej. Postavka sa više od 200 eksponata plod je rada seoskog sveštenika Miroslava Živkovića.
Ljubav prema starinama za svega šest mjeseci pretvorio je u zavičajni muzej, koji otvara vrata gostima pune tri godine. Sveštenički poziv doveo ga je do svake seoske kuće, a tako i do predmeta.
"Vidim ja tamo negdje za rogovima šupe neke predmete koji stoje, čekaju nešto što ne mogu dočekati, rđaju propadaju a ljudima je to žao baciti jer su nekada koristili“, rekao je sveštenik Miroslav Živković.
U početku je bilo malo otpora, sada mu seljani godišnje sami ponude desetak predmeta. Eksponati su dobro došli, ali zbog malog prostora, samo oni kojih nema. Jednim takvim bi rado upotpunio posavku.
"Ono što sam tražio sve vrijeme što je meni posebno ostalo iz djetinjstva su volovska kola, mi ih imamo ovdje u muzeju, ali nisu cijela“, rekao je sveštenik Miroslav Živković.
U prosotrijama koje pričaju priču o Cerovici kroz vijekove, možete vidjeti predmete kojima se uređivala vuna, obrađivala zemlja, lovile životinje. Svi su mu jednako vrijedni, ali knjiga jevanđelje iz 1890. poseban je raritet.
"Zatim imamo iz kasnog bronzanog doba dio keramike koja je pronađena istih godina kada smo i muzej pripremali, koja je pronađena u pećini u Cerovici koja opet ima svoju drugu priču", rekao je sveštenik Miroslav Živković.
Koplje sa Krstove gore iz Teslića, iz kasnog bronzanog doba jedini je predmet koji ne pripada Cerovici. O selu zato svjedoče nošnje, među kojim je i marama musulača, nekada simbol bolje situiranih udavača.
Gusle starije od 200 godine, svjedok su porijekla ljudi tog kraja. Singerica bi i danas mogla da šije. Svemu tome dive se posjetioci dobojske regije, ali i šire, koji knjigu utisaka pune samo riječima hvale. I sam kreator postavke priznaje da je posjeta premašila očekivanja, a nada se i onim organizovanim.
