U romskom naselju Tombak u Bijeljini Đurđevdan se dočekao raskošno. Farbanjem jaja i kupanjem vrbovim grančicama otpočeli su Romi svoje slavlje. Nastavili su ga veseljem koje se, kako kažu, dugo pamti. Prase i jagnje okretali su na ražnju, a ni alkohola nije nedostajalo. Tradicionalno, i stari i mladi su se veselili-svako na svoj način.

Veseli brijeg nije opravdao svoj naziv. U ovom naselju sasvim drugačija je atmosfera nego u Bijeljini. Mnogi Romi ovdje nemaju struju, vodu, a ni dovoljno hrane, pa kažu da nemaju ni šta da slave.

"Mi nemamo. Nemamo od čega i vidiš da ne slavimo i sjedimo i šta ti ja znam. Ne radimo nigdje. Radili smo sa konjskim kolima, skupljali željezo i šta ja znam. Evo sad su nam i to zabranili", kaže Meho Šarić.

"Pa, ja ne mogu slaviti Đurđevdan zato što nemam para, nemam uslova. Živim u kontejneru. Nas je petoro član porodice", priča Nasiha Ibričić.

Rahimići sa Veselog brijega danima su štedjeli kako bi proslavili ovaj, kako kažu, za njih najznačajniji praznik. O jagnjetu i ne razmišljaju, ali za roštilj i nešto malo pića su imali.

"Danas imamo neku roštiljadu. Nije ni bogata ni siromašna. Srednje, ali dosta za nas. Mi se opet, i na to smo zahvalni, što smo i to mogli priuštiti za sebe i za svoju djecu, i za ove porodce ovdje", rekla je Senada Rahmić.

Romi sa veselog brijega do prošle godine imali su zajedničko đurđevdansko slavlje. Rastužilo ih je to što od grada nisu dobili ni marku od obećanih hiljadu za obilježavanje svojih praznika.

Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!