Obrenovačkim trojkama Kristini, Jovanu i Heleni Kuzmanović 13. januar biće jedan od važnijih datuma - tada ih očekuje proslava prvog rođendana i krštenje, ali i mamino i tatino vjenčanje!

Tridesetogodišnjaci Milica i Miloš Kuzmanović sa osmjehom dočekuju novinare u porodičnoj kući u Obrenovcu, dok mališani čvrsto spavaju. I pored toga što njihovu svakodnevicu čini gomila pelena, kilogrami dečje hrane i obavezno pospremanje nakon svakog bebećeg nestašluka, ni najmanje se ne žale.

- I trudnoća i prvih nekoliko mjeseci, sve je to nekako proletjelo, iako smo od početka tu bili samo nas dvoje, bez ičije pomoći. Srećom pa su bebe u bolnici navikle da spavaju noću, tako da smo bar tada mogli da se odmaramo. Haos je počeo otprilike kada su napunili osam mjeseci, kada su počeli da idu svako na svoju stranu - pričaju roditelji.

Boks u sobi, kažu, spasio ih je muka i omogućio više vremena za sređivanje kuće, peglanje, odmor...

- Nigde nismo mogli da pronađemo dovoljno veliku ogradu da bi sve troje mogli u isto vrijeme da se bezbjedno igraju, pa smo odlučili da je napravimo. Miloš je postavio boks, presvukao ogradu sunđerom i djeca se unutra igraju po čitav dan. To nam je pomoglo kao da imamo neku ženu koja ih čuva - smije se Milica.

Milica je prije trudnoće dobila bitku sa teškom bolešću, a isti doktor ju je i operisao i porodio

- Imala sam maligni tumor na jajovodima, koji se potom odrazio i na jetru, debelo crijevo i crijeva za varenje, pa sam dobila i sepsu. Doktor koji me je operisao kaže da je čista sreća što sam preživjela, ali zbog toga sada ne mogu da zatrudnim prirodnim putem. Isti doktor me je kasnije i porodio, pogodilo se da je on bio dežurni tog dana, dva mjeseca prije termina! Mogla sam još da ih nosim, ali su već imali preveliku kilažu, svako po oko dva kilograma, znate koliki mi je stomak bio - kaže Milica i njeno lice se ponovo ozari.

Istim redosljedom kao što su se i rodili mališani se i bude. Prvo nam se pridružuje sanjiva Kristina, koju prepoznajemo po tamnijoj kosici, a zatim plavušani Jovan i Helena, a roditelji pričaju kako se razlike u njihovim karakterima uveliko primećuju.

- Kristina je nježna, mirna, tiha, dok Helena stalno pravi neke smicalice, gazi preko njih i zavodi red. Jovan je vragolan, voli da se penje na usisivač, voli kablove i najviše se smije - pričaju Miloš i Milica, dok ih djeca posmatraju kao da znaju o čemu govore.

Miloš je, kažu, uvijk želioo dvije bliznakinje, ali je na kraju "prepisao" od svojih roditelja, koji pored njega imaju i dvije ćerke.

- Išli smo na vantjelesnu oplodnju i željeli dvojke, jer je rizičnije kada ih je tri, pa smo malo strahovali. U poslednjem trenutku smo se predomislili, sada smo srećni što je sve prošlo kako treba. Iako je Miloš u početku dozivao dvije ćerke, sada tako uzme Jovana pa mu kaže "Joj, sine, baš se radujem što te imam" - zadirkuje ga Milica.

Tri zdrave i vesele bebice uskoro pune godinu dana, a osim proslave rođendana, roditelji istog dana organizuju i njihovo krštenje, ali i svoje vjenčanje!

- Zajedno smo tri godine, njih je troje, a tog dana slavimo tri važna događaja - raduju se Milica i Miloš, dok se i trojke smješkaju.

Tata mi je bio babica

Dok jedu pecivo koje je Miloš napravio, Milica i njen suprug kroz šalu objašnjavaju i zbog čega je ono tako ukusno.

- Miloš je rođen u automobilu tako što je njegov tata porodio mamu. Njegov otac je radio noćnu smjenu u pekari i dok su ga pokupili kolima na putu ka bolnici, porođaj je već počeo! Postoji vjerovanje da šta će ono što se prvo da u ruku odrediti i njegovo zanimanje, a u ovom slučaju, to je bila pekarska kecelja. Zbog toga je on danas izvrstan majstor - pričaju Kuzmanovići.

(Blic.rs)