Poznata je svima priča da se vrijeme obično uspori kada nešto čekamo. Od onog momenta kada su Bosonoga produkcija i reditelj Saša Hajduković najavili početak snimanja domaćeg filma i serije “Meso”, jako brzo, prošla je godina u kojoj je ekipa dala sve od sebe da publika na platnu vidi kvalitetnu priču, a do premijere serije ostalo je onih “dugih” osamnaest dana u koje se valjda naguralo sve nestrpljenje svijeta.
Na platnu i malim ekranima imaćemo svježe, domaće, “Meso” iz Banjaluke, a svjesni imena Nikole Pejakovića koji je pisao scenario i sposobnosti reditelja Saše Hajdukovića, kao i ekipe koju je ovaj projekat okupio, za početak, do premijere filma, dobijamo kvalitetan komad serije. Hajduković je ovim povodom za “Glas Srpske” govorio o odgovornostima i izazovima snimanja, značaju ove filmske priče koja je reakcija na Banjaluku u kakvoj živimo.
Vjerujem da je cijela ekipa filma uložila mnogo vremena i truda tokom snimanja, ipak Vi i Nikola Pejaković sigurno nešto više u smislu slaganja cijele priče, scenarija i režije… Šta je Vama bio najveći izazov, a šta najveća odgovornost u radu na “Mesu”?
HAJDUKOVIĆ: Uvijek osjećaš odgovornost prema tekstu, ekipi, sponzorima, svim ljudima koji vjeruju u to što radiš. Najbolje je ne misliti o tome. To opterećuje dodatno i može da te čini nervoznim, razdražljivim, a to je posljednje što treba u tom trenutku. Kada ima ovoliko dana snimanja, moraš da vodiš računa da se ne opterećuješ očekivanjima i da koliko god možeš odmaraš glavu dok nisi na setu da bi mogao, mirno i koncentrisano, da privedeš posao kraju.
Nekada ranije, na samom početku snimanja, rekli ste da ste se za naziv filma, pored aluzije na roštiljnicu, odlučili jer živimo i odrastamo u jednom vidu kulture mese, gdje sve više jedni druge gledamo kao dobre ili loše komade mesa… Šta mislite da bi se trebalo desiti da se takvo stanje svijesti promijeni?
HAJDUKOVIĆ: Svako treba na sebi da radi. Treba se boriti za to da ne budeš komad mesa. Treba graditi sebe, čitati, gledati, vjerovati… Ili će vašom glavom zapovijedati vaše tijelo i vaši telefoni. Sve je tu da nas zabavi, da ne razmišljamo, da se ne pitamo ni šta ni kako nego da reagujemo kao automati na opšte mišljenje. Više nismo ni meso nego smo samo slika mesa.
Globalno, šta se desi – desilo se. Treba svako da krene od svog dvorišta. Da se bori sam za sebe.
Likovi u Vašem filmu “32. decembar”, a kako shvatih i u “Mesu” su duboko nesrećni, nesređeni… Oba filma su u dobroj mjeri reakcija na Banjaluku u kakvoj živimo. Slažete li se da stanje u društvu i svakim danom sve više i više iskrivljeni pogledi na život, svakodnevno utiču na ubistva mnogobrojnih talenata?
HAJDUKOVIĆ: Talenat u našem gradu prije svega ubija javašluk. Aljkavost u pristupu i poslu i životu. Onda karijeristi, politika, novac i sve ostalo. Sve se to može pobijediti kad pobijediš sopstvenu boljku. Nema tog talenta koji može da pobijedi ljenost. A uvijek ima razloga za lijenost. Nekad je to strah od neuspjeha, nekad je nesigurnost, nekad je pritisak sredine. Najlakše je biti cinik. To izgleda šarmantno, ali je u stvari vrhunac licemerja.
Junaci filma i serije
Glavni junaci filma i serije “Meso” su Mirko i Slavko – ljudi čija imena asociraju na prošla vremena, ali koji se na svoj način bore sa nedaćama vremena u kojem žive.
Glavnu ulogu tumači Igor Đorđević, a pored njega glume i Nikola Pejaković, Branko Janković, Vuk Kostić, Marija Pikić, Faketa Salihbegović-Avdagić, Nikolina Friganović, Ljubiša Savanović, Tomislav Trifunović, Stojan Matavulj i mnogi drugi.
(Glas Srpske)
