Fehim Smajlović (71) se odmetnuo u šumu i sagradio kućicu na krošnji borovih stabala, u kojoj živi već deceniju i po.

Ovo je možda čudna životna priča, ali Fehim je prije 16 godina napustio civilizaciju i preselio se u šumu. Tamo i danas živi, u skromnoj kućici na drvetu.

Od Banovića preko Podgorja, sela Tulovići i Treštenica, pješice kroz šumu, put vodi do čovjeka koji živi u prirodi. Fehimov dom je odignut od zemlje četiri metra, s pomoćnim objektom i kućicom gdje spava i sprema hranu. Razočaran u ljude zbog nepravde koju nanose, svoj mir pronašao je u šumi.

"Mnogi ljudi misle da sam lud i da imaju bogatiji život od mene jer žive u urbanoj sredini. Ja odavde odlazim samo kad moram. Razočarao sam se u ljude i pobjegao sam u šumu zbog nepravde. Napravio sam ovu kolibu, imam nešto posuđa i tu sam već 16 godina. Sve što čujem su zvuk prirode i cvrkut ptica. Ovdje sam zdraviji i slobodniji", kaže ovaj starac.

Fehima posjećuju brat Muhamed i planinari koji prolaze šumskim putem. Od tehnike ima mobitel i radio, na kojem ponekad posluša vijesti. Tokom hladne zime, kao što je posljednja, ode u stan koji ima. Ali čim malo otopli, vraća se u prirodni dom.

"Kada je jaka zima, odem u stan, a bude mi i ovdje lijepo. Može se zagrijati. Svakodnevno šetam šumom, sakupljam zanimljive oblike drveta, spremim sebi nešto za jelo i tako svaki dan", ispričao je svoju svakodnevicu.

Kaže da su se ljudi mnogo promijenili, a priroda je neiskvarena.

"Ljudi su postali nepravedni. Nema međusobnog uvažavanja, poštovanja. Mnogo su se promijenili. Nekada se više družilo, razgovaralo, a danas su kapije i kuće zaključane", kazao je Fehim.

Fehim je radni vijek proveo u jami i kao ložač u školi. Zbog tog posla dobio je astmu. Život u borovoj šumi, kako tvrdi, pozitivno je uticao na njegovo zdravstveno stanje.

(Dnevni Avaz)