Grupa od 30-ak radnika mahom iz Bosne i Hercegovine danas je oko 15:30 sati stigla u Sarajevo.

Riječ o radnicima koji su bili na privremenom radu u Kataru, a koje je poslodavac prevario. Nakon tri i po mjeseca pravne borbe, razočarani i umorni, oni su se danas vratili u BiH sa isplaćenom samo polovinom obećanog novca.

Podsjetimo, oni su bili radnici kompanije ''Arab Face'' angažovani na građevinskim poslovima u Dohi. Većina njih radila je na izgradnji luksuzne dvorane Lusail u kojoj je odigrano Svjetsko prvenstvo u rukometu.

Već prije Nove godine trebali su biti u svojim domovima, ali poslodavac nije želio da ih isplati. Tužili su ga, ali sve je išlo veoma sporo, a oni su za to vrijeme preživljavali od humanitarne pomoći bh. građana i Ambasade BiH u Kataru, piše Klix.

Danas nisu bili previše raspoloženi da pričaju, žele sve što prije da zaborave i vide svoje porodice.
"Radili smo na crno! Prevareni smo i nema se tu šta više reći", govori jedan od njih.

"Avionske karte ne bismo dobili još uvijek da nismo bili svaki dan u policiji. Ovo je jedna vrsta deportacije, pod pratnjom policije su nas sinoć izveli iz aerodroma. Oni su nam i donijeli karte i pasoše u posljednji čas", kaže Zijad Mujinović i dodaje da nije siguran ko je kupio karte, ali pretpostavlja da je to uradila policija Katara.

Protekla tri i po mjeseca za njih su bili borba za preživljavanje. Kako nisu imali nikakvih sredstava, tražili su humanitarnu pomoć gdje god su mogli.

"Puno posla je obavila Ambasada BiH u Kataru, pogotovo gospođa Sanita Lisica kojoj smo veoma zahvalni", govori Mujinović.

Ističe da su bili primorani uzeti pola obećanog novca.

"Bilo je to ili ništa, a sudski proces je zatvoren bez nas. Želim ovo što prije zaboraviti i otići kući da vidim svoju ženu i dijete. Malo je reći da sam razočaran", kaže on.

Dok novinari razgovaraju sa Zijadom prilazi mu jedan kolega i sa suzama u očima pruža ruku govoreći "Hvala ti prijatelju!". Riječ je o radniku iz Srbije koji je bio u istoj grupi sa bh. radnicima.

S obzirom na to da Srbija u Dohi nema ambasadu, oni su se uglavnom oslanjali na pomoć dobrih ljudi i Ambasade BiH.

Nije raspoložen da govori.

Samo kratko dobacuje: "Da nije bilo Bosanaca, umrli bismo od gladi".