Bolnica je uspjela da stupi u kontakt sa polubratom Jove Ćulibrka, a derventskom Centru za socijalni rad javilo se još troje nasljednika - to je epilog višednevne potrage za porodicom preminulog pacijenta sa svotom od oko 70 hiljada  maraka.

Da li su preuzeli novac, u bolnici danas ne govore, ali iz Centra za socijalni rad stiže potvrda da je, iako su oni preuzeli tijelo, porodica je organizovala sahranu. Dok se na nju sprema zatekli smo Jovinog prijatelja Velimira. Živio je priča skromno, spominjao da je prodao imovinu, ali to ničim nije otkrivao.

„Nisam mogao vjerovati uopšte, ja sam mislio on je išao gdje god vidi da ima šta, volio je popiti, ali za džabaluk, a tolike pare da ima. On je otežano šetao, ode do prodavnice oni mu daju nešto i tako, dadnu mu novine da čita“, rekao je  Velimir Đurđević , prijatelj Jove Ćulibrka.

Kad pročita jedne novine, uzme druge, dodaje komšimica Mara. Bio je inženjer, moglo se od njega mnogo pametnoga čuti. Živio je s narodom, ali teško. U garaži u kojoj u posljednje vrijeme ni struje nije imao.

„On je govorio da ima nasljedstvo, možda je sad prodao, ko zna dok je takvim životom živio valjda ne bi to dopustio. Tolike pare imati, a da živi teško“, kaže Mara Sibinčić

„On je dolazio ovdje skoro svaki dan. Kad je trebalo pokositi, pokosi on, ja platim napraviti štilo za motiku, lopatu, vile, to je on radio“, rekla je Anđa Maras.

U trošnoj kući na broju 90 u derventskom naselju Lug boravio je nakon što je izbjegao iz Bosanskog Petrovca. Živio je s majkom, koja je umrla prije nekoliko godina. Spominjao je polubrata, ali rijetko mu je, kažu komšije, bilo ko dolazio, osim u prolazu vozači iz Petrovca.