Da sjećanju na đačko doba ništa ne može ni zub vremena ma gdje nas životni putevi odveli, posvjedočili su nekadašnji maturanti banjalučke Gimnazije koji su se u subotu poslije pola vijeka okupili i evocirali uspomene na prošle dane.

Mnogi se od tog davnog proljeća 1967. nisu ni vidjeli, ni čuli. Ipak, već na prvi pogled prepoznali su se. Bili su, kažu, generacija koja je dosta učila, ali nije manjkalo ni druženja. Prve ljubavi, izleti, ekskurzije, klikeranja u školskom dvorištu i korzo kroz Gospodsku ulicu, tek su neke od neraskidivih niti koje ih vežu.

Rasuli su se nakon mature svuda po svijetu i od nekadašnjih nestašnih gimnazijalaca stasali u uspješne privrednike, političare, umjetnike, sportiste i univerzitetske profesore. Međutim, u jednom su ostali jednoglasni - jednom gimnazijalac, uvijek gimnazijalac. Tu dosljednost opravdali su zapjevavši gromoglasno đačku i studentsku himnu "Gaudeamus". Sve i jednu riječ i danas znaju iako punih 50 godina nisu zapjevali ovu pjesmu. Na tome, kažu, najviše mogu zahvaliti čuvenom profesoru latinskog jezika Ivi Nakiću koji je imao običaj da im tu himnu diriguje.

Nisu zaboravili ni na školske drugove kojih više nema, pa su im minutom ćutanja odali počast.

Dirljivim govorom prisutnima se obratila Snježana Rakić koja banjalučku Gimnaziju gotovo nikada nije ni napustila. Dobrićeva, kako je po djevojačkom prezimenu školski drugovi pamte, cijeli radni vijek provela je u ovoj ustanovi, kojom je jedno vrijeme i rukovodila.

- Nisam se rastajala od ove škole. Danas ponovo stojim sa druge strane klupe, kao đak. Nažalost, nismo svi tu, mnogo nas više i ne kroči planetom. Neki nisu mogli doći, ali svi koji su ovdje uveličali su ovaj dan - naglasila je Rakićeva.

Gimnazijalac je bio i Luka Medar, poznati kulturni radnik, koji nije mogao da sakrije uzbuđenje što vidi mnoge školske drugove koje decenijama nije sreo.

- Osjećaj je prekrasan. Kad neko kaže 50 godina, pomisli: "To je, bogami, golema brojka". Ali kad se ovako sastanemo, kao da je sve juče bilo - kazao je Medar.

Jedan od bivših učenika banjalučke Gimnazije je i političar Nebojša Radmanović, koji se pri pomisli na školske dane uvijek sjeti, kaže, niza lijepih stvari.

- To je i normalno, jer su to godine kada se ljudima dešavaju lijepe stvari, čak i kada ima nekih problema. Sjećam se odlično većine razreda u kojima sam sjedio. Prvi i četvrti razred bili su mi nekako najvažniji. U četvrtom sam išao sa matematičarima i evo njih sad baš tražim ovdje, da ih vidim. Divno je to bilo vrijeme - rekao je Radmanović.

Ističe da su svi oni pripadali generaciji drugačijeg obrazovnog i društvenog sistema, koji je bio mnogo bolji i humaniji.

- Ne znam kakva je sada gimnazija, ali znam kakva je nekada bila - u njoj se učilo, moralo se znati i iz nje su izlazili ljudi spremni za sve vrste obrazovanja. To se i sada vidi, jer evo ovdje ima mnogo ljekara, inženjera, pravnika, profesora univerziteta, jednom riječju - sjajna generacija - istakao je Radmanović.

S njim se slaže i privrednik Miroslav Vujatović.

- Nije bilo ljubomore, međusobno smo se uvažavali, poštovali i pomagali - kazao je Vujatović.

Gimnaziju je pohađao i nekadašnji profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu Milan Matavulj.

- Tada su se stvorila i gradila prijateljstva koja i danas traju - rekao je Matavulj.

Među pedesetak okupljenih nekadašnjih maturanata našla se i njihova profesorica istorije Mirjana Sladoljev.

- Bilo je prekrasno učiti svu ovu djecu. Voljela sam ih, a nadam se da su i oni mene, bar tako kažu kad god me sretnu - rekla je veselo Sladoljeva koja živahno gazi kroz osmu deceniju života.

Generacija za ponos

Bivše maturante banjalučke Gimnazije pozdravio je i sadašnji direktor ove škole Zoran Pejašinović.

- Tokom svog mandata vidio sam mnogo generacija koje su obilježavale godišnjice mature i sve su uspješne, ali ova je zaista posebna. Sve nas je dirnula himna koju ste otpjevali kao niko do sada i bez sumnje ste generacija na koju smo svi ponosni - poručio je Pejašinović.

(Glas Srpske)