Karloš Manuel Martins Branko, portugalski general, bio je svjedok događanja devedesetih na Balkanu.

Prvo je bio zamjenik šefa misije UN u Zagrebu, a potom u Sarajevu od 1994. do 1996. godine.

Objavio je knjigu "Rat na Balkanu", kojom je izazvao brojne reakcije na Balkanu i širom svijeta, a posebno u Bosni i Hercegovini.

"Genocid? Ne, u Srebrenici se nikako nije dogodio genocid. Da su Srbi to htjeli da urade, zatvorili bi cijelu enklavu tako da niko ne bi mogao da pobjegne. Umjesto toga, napali su iz pravca jugoistoka i istoka, ostavljajući koridore za povlačenje prema zapadu i sjeveru. Uostalom, skoro 17.000 žena i djece uspjelo je da dođe do teritorije Federacije", piše general u knjizi.

Branko u svojim tvrdnjama preispituje i broj od 8.373 žrtve.

"Činjenica da se 3.000 ljudi koji su bili proglašeni mrtvim našlo 1996. godine u popisu birača na izborima nije uticala na stalno ponavljanje priče o 8.000 poginulih. Objektivna brojka je oko 2.000 poginulih. I to je definitivno zločin, ali ne i genocid", dodao je general.

Nakon povlačenja u penziju, portugalski general je odlučan u tome da se stvari moraju nazivati njihovim pravim imenom.

"Užasni ratni zločini moraju biti kažnjeni. Međutim, ta krivična djela niti se mogu, niti bi ih trebalo brkati sa genocidom. Kada se brkaju ratni zločini, kao što je ubijanje stotina muškaraca vojničkog uzrasta, sa genocidom, gdje mora da bude utvrđeno postojanje namjere da se sistematski istrijebe pripadnici neke etničke zajednice, to je znak vrlo neozbiljnog ponašanja. To posebno dolazi do izražaja ako se ima u vidu da je izvršilac stavio na raspolaganje sredstva za prevoz 17.000 izmještenih lica, što predstavlja oko 50 odsto od ukupnog izmještenog stanovništva", naglasio je general.

(100posto.hr)