Sa praga je gledala kako joj ubijaju muža, svekra i dva djevera, ali više od minornih kazni nekolicini krivaca za taj zločin, Jelicu Zečević iz Sijekovca boli odnos prema potomcima žrtava.

Njena kćerka Gorana uprkos invaliditetu i odrastanju bez oca uspjela je da se školuje. Sa diplomom socijalnog radnika, za nju ipak nema posla.

„Ona je radila godinu dana u Socijalnom radu kod nas, nije dobila ni dinara ni za kiflu, išla je godinu džabe, nema staža, ima 30 godina. Svi nešto obećavaju, ali niko nije konačno rekao de to dijete zaposli da ne pati, bolesno dijete, nemaju sluha“, priča Jelica Zečević, supruga poginulog borca.

Gorana nije jedina. Na posao u Brodu čeka još 52 djece poginulih boraca.

„Moraju institucije vlasti da vode računa više i da ukazuju svim odgovornim na nivou RS koji vode preduzćea i ustanove, da ispoštuju taj zakon“, rekao je Marko Grabovac, predsjednik Udruženja logoraša Brod.

U Udruženju koje okuplja porodice nestalih i poginulih izlaz za Zečeviće i slične širom Srpske, vide u prijavi na javni poziv, koji očekuju za dan, dva. Nakon prijava, napraviće prioritete u zapošljavanju.

„On će biti u svim filijalama Biroa i medijima pri čemu će se dostavljati podaci koji će stizati u Republičku organizaciju djece, znam da je svima potrebno zaposlenje, ali moramo napravti rang listu po socijalnoj stambenoj, meterijalnoj problematici“, rekao je Goran Timotija, predsjednik odbora djece potomaka zarobljenih i poginulih boraca RS,

Sa spiskom prioriteta opet će da kucaju na vrata institucija. Ni tu im kažu ne ide lako. Neki budžetski korisnici im uopšte nisu dostavili spisak zaposlenih, a četiri opštine Srpske nemaju nijednog zaposlenog potomka poginulih.