Svečano je danas bilo i u Doboju, na slavi željezničara. Doduše, slavska trpeza bila je poluprazna, jer za nju nisu sjeli sindikalci. Upravi poručuju da im nije do slavlja.

Juče su o problemima koji ih čekaju u restrukturisanju glasno progovorili, danas su ih ostavili po strani. Svjesni smo problema, ne spori prvi čovjek Željeznica Srpske, te dodaje - slava je zavjet, okupljala nas je i u gorim vremenima, pa se u skormnim uslovima slavi i danas.

Sindikalci bi se sa tim možda i složili da se slavilo u prostorijama preduzeća, a ne u hotelu.

"Nije primjereno da se troši novac na to, osim da se ugoste zvanice kao što je ministar ili gosti iz Srbije, a sve ostalo trošenje novca za nas je bespotrebno", kaže Simo Cvjetkovič, predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa.

Sve će koštati oko 3.000 maraka, toliko i domaćin potroši za kućno slavlje, uvjerava uprava. Obnovljeno je 100 kilometara pruge, a tokom posljednjih pet godina ulagalo se, kažu, više nego u čitavom prethodnom periodu. Ni to sindikalce nije dovelo za slavsku trpezu.

"Radnici sa terena zovu bolesni, ne mogu knjižicu ovjeriti, a da mi idemo tamo i provodimo se. Nije nam do toga", rekao je Nikola Stojanović iz Sindikata infrastrukture.

Od Prjedora do Doboja sindikalci su bili su jednoglasni - razloga za slavlje nema. Osim onih koje je navela uprava, resorni ministar ipak nalazi još jedan. Jubilej, 25 godina postojanja, uz slavu je, uprkos krizi, razlog za trošak.

"Ako tome dodamo i turbulencije kroz koje smo prošli, ratne sukobe, poplave i sve ovo, Željeznice dobro i funkcionišu kroz šta su sve prošle", kaže Neđo Trninić, ministar saobraćaja i veza RS.

Jedino u čemu su svi bili saglasni jeste to da se stradale kolege i njihove porodice ne smiju zaboraviti. Zato je parastos kod spomenika za njih 305 jedino mjesto na kome su danas bili skupa.

Mogli su i u hotelu, kaže generalni direktor, jer su i sindikalce očekivali. U sali je goste zabavljala muzika, za 150 zvanica pripremljen je švedski sto, a i piće je bilo raznovrsno.