U radno vrijeme u uniformi jedinice za podršku za mnoge je strah i trepet, u slobodno, biljkama i slikama ukrašava ulaz u kojem živi. Saša Raljić i u službi i u ulazu prvi je u timu. Kada završi radno vrijeme kao vođa dobojske jedinice za podršku, prepusti se uređenju lamele u naselju Pijeskovi.

"Ljepše je nešto uraditi i pridonijeti nego možda odspavati, svako se liječi na svoj način. Svako ima nešto u sebi, nismo predodređeni da budemo novinari, polcajci svako se uči na svoj način, možda neka umjetnička duša leži unutar mene", rekao je Raljić.

Misao vodilja mu je da se prema ulazu odnosi kao prema domu, pa prve u oči upadaju uredno postrojene saksije sa cvijećem. Unutra, ofarbani poštanski sandučići, okrečeni zidovi ukrašeni slikama. Zima ne može da iznenadi, jer su so za posipanje ulaza i lopata uvijek spremni. Sve to priča Saša košta najviše vremena, jer sve ostalo kupe od novca za održavanje zgrade.

"Kako imamo vremena uzmemo boje, kupimo boju i igramo se šaramo nešto radimo da bi bilo i jeftinije, a i s druge strane kako mi želimo nije to sređivanje sa puno novca“, rekao je Raljić.

U svemu mu pomažu stanari, jer propisi po kojima radi u službi, u slobodno vrijeme ne važe, pa je sve u ulazu na dobrovoljnoj bazi. Iako važe za najuređenioji ulaz u gradu, pa su za ostatak grada postali atrakcija, oni se tu ne zaustavljaju, nego planiraju nove poduhvate.