Dokumentarni film o bošnjačkom oficiru Amiru Reku, kome je u ratu život spasio Srbin Dragan Simić, kolega iz JNA, a on potom od sigurne smrti spasio 44 srpska civila iz sela Bučje kod Goražda i to samo tri dana nakon što su mu u rodnoj Jošanici kod Foče ubijeni majka, djed i još petoro rođaka, ipak, nije prikazan u Foči.

Nekoliko mladića negodovoalo je zato što je projekcija zakazana na Veliki četvrtak, a neki od njih su smatrali da ovakav film nikako ne treba da se prikazuje u Foči. Reko je odustao od promocije, ne želeći, kako je naglasio, nikoga da vrijeđa.

"Meni je spaljena majka, pobijena porodica, njima su isto pobijeni najmiliji, možda oni sad u ovom trenutku nisu smogli toliko snage, ali vjerujem da će to ipak biti. Hoću da vjerujem u dobro, neću da vjerujem u mržnju, mržnja razara čovjeka", kaže Reko.

Nije pomoglo ni objašnjenje dekana Bogoslovskog fakulteta Darka Đoga da je ovo priča o uzvišenom dobru koja ne poriče, niti vrijeđa srpske žrtve, kao ni osjećanja vjernika. Kaže da razumije da su ljudi osjetljivi kada je riječ o ratnim temama, ali da je potrebno podržati one koji su, kada je to bilo najteže, pokazali ljudskost.

"Vrlo je bitno da ljudima koji su ukazali to pravo ljudsko lice u nekim situacijama da bar dozvolimo da čujemo da ta poruka dopre do nas", ističe Darko Đogo, dekan Bogoslovskog fakulteta.

Reko ističe da ga najviše boli što će mnogi u Sarajevu otkazivanje filma dočekati riječima- tako mu i treba. Zbog spremnosti da otvoreno govori o zločinima i nad Bošnjacima i nad Srbima, posebno o zločinima u njegovoj Jošanici, Reko je na obe strane meta onih koji ne žele da pričaju o žrtvama iz drugog naroda. Ističe da nevine civile iz Jošanice, čija je krivica samo to što su se rodili, nisu ubijali ni Srbi ni Bošnjaci, već neljudi.

"Nema loših naroda, ima samo loših ljudi. Oni koji su zločinci treba da budu kažnjeni, a mi ljudi da normalno živimo i širimo ljubav", poručuje Reko.

Kako je to lijepo definisao Marko Miljanov - junaštvo je kad sebe branimo od drugog, a čojstvo, kad druge branimo od sebe. Upravo takvo čojstvo u ratu su pokazali Dragan i Amir. Dragan odbranivši Amira od srpske vojske, a Amir odbivši da izvrši naređenje muslimanske vojske da se pobiju srpski civili, ne dozvolivši da ga nadvlada osvetoljubivost, postupivši ljudski, upravo onako kako je učila njegova majka Aziza.