U naselju Pavlovac, pet kilometara od centra Banjaluke, poljoprivrednik Željko Lolić napravio je plastenik i razmišlja o proizvodnji organske hrane. Plastenik je pun krastavaca, koji rastu na organskom đubrivu, ali uzgoj i dalje nije u potpunosti organski. Željko kaže da zarada nije očekivana, jer ljudi na ovim prostorima nedovoljno cijene zdravu hranu.
“Ovo je i malo skuplji način proizvodnje, jer teško je sad i doći do tog đubriva, malo ko to i ima da proizvodi u našim krajevima, a slabo ljudi to i priznaju kod nas u društvu, više se kupuje da izgleda lijepo, a nekvalitetno“, rekao je Lolić.
Dokaz da se može dobro zaraditi organskom proizvodnjom, je i firma “Beladona”, koja se bavi otkupom i preradom šumskog voća. Njihovi organski sokovi krase rafove čak i u Australiji. Glavni problem kod nas je, kažu, premala količina dostupne sirovine, po koju najčešće idu do Bugojna, Travnika ili Donjeg Vakufa.
“Mislim da bi perspektiva bila mnogo veća da te ogromne količine šumskog voća koje se izvoze da se prerađuju, jer bi daleko više država imala koristi, da prodaje gotov proizvod, a ne polusirovinu koju tamo prerađuju i ekstra dobit uzimaju, umjesto da ta dobit ostaje na ovim prostorima”, objašnjava Dušan Rodić, direktor preduzeća“Beladona” Laktaši.
Svjetsko tržište organske hrane vrijedno je čak 40 milijardi evra. Uprkos velikom potencijalu, ovdašnji poljoprivrednici se rijetko odlučuju za takvu proizvodnju. Glavni razlog je problem distribucije proizvoda, ali i nedovoljna podrška države.
“ Mi iz udruženja “Bez granica” radimo već evo treća godina, organsku proizvodnju povrća i voća, nije to ništa na veliko, to su sve neki eksperimentalni sistemi, ali smo za kratko vrijeme naučili da to stvarno može da se uradi bez ikakvih onih otrova koji inače proizvode u našim organizmima probleme i manifestuju se kroz bolesti, kao što je kancer i slično”, kaže Aleksandar Perendić, udruženje “Bez granica” Banjaluka.
Iz ministarstva poljoprivrede poručuju da preko Agencije za agrarna plaćanja subvencionišu organske proizvođače, i to do 250 maraka po hektaru ili do 30 000 po korisniku godišnje. U planu imaju i formiranje udruženja, koje bi trebalo da ujedini sve proizvođače.
“Na putu smo da formiramo udruženje organskih proizvođača RS i samim tim bi tim ostalim proizvođačima, koji se bave organskom proizvodnjom bilo lakše da funkcionišu i rade, odnosno izvoze svoje, i prodaju svoje proizvode na domace i inostrano tržište”, objašnjava Dragana Zec, viši stručni saradnik za ratarstvo, povrtarstvo i sjemenarstvo.
Dušan Rodić s početka priče, podsjeća da je područje RS nezagađeno. Priroda je čista, a sirovina organska, tako da proizvodnja, mora da ima perspektivu. Posebno zbog činjenice da Evropa, sve više traži zdravu hranu.
Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!
