“Odlična izložba” Nikole Kekerovića posjetiocima će dati kritički osvrt na umjetnost i društvo, kao i njegove lične, intimne, iskustvene situacije koje se odnose na širi društveni kontekst.
Postavka će biti otvorena u Kamenoj zgradi na Kastelu sutra u 20 časova, a povodom svoje prve samostalne izložbe u Banjaluci Kekerović će predstaviti radove produkovane u posljednjih pet godina koje čine više objekata, instalacija, crteža i slika. Izložbu će otvoriti performansom “Otvaranje odlične izložbe”.
- “Odlična izložba” je koncepcijska postavka nastala kroz pokušaje da se zaokruži i uoblikuje petogodišnji umjetnički angažman, kao i zbog potrebe da se već nagomilane ideje realizuju i dobiju svoj umjetnički i materijalni oblik, tako i zbog potrebe da se ti radovi podrobnije teoretski analiziraju i objasne – rekao je autor.
Praveći komparacije i iskustva koje je stekao kao sportista, između sporta, a sada umjetnosti, Kekerović pokušava da postavi relacije i modele valorizacije umjetničkog djela koji su došli iz iskustva jedne sportske sfere koja je ograničena u svom „performansu“, te gradi misao u novom umjetničkom okruženju koje nije striktno određeno pravilima „igre“.
Zbog toga se, kaže Nikola Kekerović, u ovoj izložbi nalazi mnoštvo umjetničkih strategija kojima se pokušava dobiti efekat željenog auto-propitivanja vlastite važnosti, nadovezivanja na lične traume, prizivanja sreće, odlaska na Zapad, brendiranja vlastite ličnosti, kreativnosti i kvaliteta, kao i pogleda na umjetničko djelo.
- U svom imenu ovakav umjetnički projekat odmah postavlja tvrdnju o nečemu ili nekome, te simptomatično za današnje vrijeme projektuje klasičnu paradigmu jedne današnje populističke informacije. U većini radova upravo se i ironizuje pogled i posmatranje na umjetničko djelo koje je u ovom slučaju gotovo kao po pravilu sastavljeno iz dva subjekta s kojima umjetnik tek kad su spojeni, njihovim pokazivanjem proizvodi djelo umjetnosti – kaže Kekerović.
Buđenje kritičke svesti
Za ovog umjetnika kažu da u svojim radovima ironično kritikuje institucije kao predstavnike autoriteta i postavlja pitanja prema sistemu valorizacije umjetničkih djela. Sa elementima “zabranjenog” ili beskrupoloznog, narativnog, tekstualno-umjetničke ekspresije, komentariše socijalnu realnost koja je pod direktnom dnevno-političkim okolnostima. Koristi autoironiju, ideološke objekte i simbole, onakve kakve iskaču iz društva koje je u krizi, kao refleksija društvenog mehanizma odbrane. Od svojih radova očekuje da probudi kritičku svijest prema društvenom licemerju, u odnosu na estetiku i ideološke mehanizme dominacije i kulture moći.
(EuroBlic)
