U periodu od 30 godina, Lemi je bio poznat kao neko ko je pio burbon, brzo pričao i najvažnije, bio je frontmen najglasnije grupe na svijetu Motörhed.

U jednom od Intervjua koji je dao, Lemi se pojavio u svom opuštenom stilu uz izjavu: “Nisam znao da danas treba da dam intervju”.

Na sebi je imao uobičajeni crni kaubojski šešir, crne čizme i farmerke toliko uske da se ocrtavala svaka kontura njihovog sadržaja.

Lemi je živio u Los Anđelesu 15 godina, jer su mu se sviđali ljudi i klima, odnosno sunce koje stalno sija. Amerikance je doživljavao kao pravo osvježenje za razliku od Engleza kojima sve smeta.

On je zapravo bio razočaran u Englesku još od 1964. godine jer nikada nisu odali priznanje njegovom talentu. Napomenuo je da mu odatle nedostaje samo sir.

Članovi grupe Motörhed odlučno su odbijali da idu ukorak sa vremenom i umjesto toga je vrijeme išlo sa njima.

“Promjena zvuka bi bila poput bavljenja prostitucijom”, rekao je Lemi.

Na njihovim koncertima okupljali su se kako stara garda, tajko i tinejdžeri, što je i bio dokaz da vijreme i novi pravci nisu uspjeli da naruše uspjeh ovo grupe.

Lemi i nikako nije želio da čuje za penziju. Uvijek je govorio: “Da li postoji nešto bolje od ovoga što sada radim. Putujem po cijelom svijetu, spavam sa ženama različitih nacionalnosti i vjerskih uverenja i sviram muziku koju volim, a koja druge ljude čini srećnim. To je dobar način zarađivanja za život”.

Uvijek se ljutio na sugestije da je možda previše star za taj posao, na šta bi on odgovorio opaskom: “Nikada ne biste rekli da je Betoven bio prestar za svoj posao” i dodao da ne vidi razlog da postoji trenutak u životu kada svi procijene da je neka osoba stara. “Ja nisam star, i dok god sam ne odlučim da sam star neću ni biti star”.

Međutim, i da mu je muzička karijera propala tj. da je Lemi presto da svira, imao bi mnogo drugih opcija što se karijera tiče. Razni producenti su mu nudili da naprave rijaliti šou o njegovom životu, ali je on to odbio uz riječi: “Živim sam i mislim da bi bilo prilično dosadno da me ljudi gledaju kako doručkujem i igram video igre čitav dan, zar ne? Uostalom, ne jurim novac već samo želim da sviram u svom bendu i stvaram dobru muziku”.

Ovaj muzičar procjenjuje da je spavao sa preko 2.000 žena, ali nijedna nije uspjela da ga “obuzda”.

Ima dva sina - Pola kojeg je viđao s vremena na vrijeme i još jednog koji je odmah po rođenju dat na usvajanje.

Nikada nije žudio za porodičnim životom, jednostavno nije sebe vidio u tome.

“Mijenjanje pelena je užasno. Djeca su generalno rđava do 6. godine, a tada postaju ljudi”.

Na sreću, Lemi je bio zadovoljan životom kakav ima, i nije mu bilo potrebno ničije društvo. Najsrećniji je bio na turnejama (od godinu dana, sedam mjeseci je provodio u raznim gradovima nastupajući), a članove benda je smatrao svojom porodicom.

Lemijevo pravo ime bilo je Ian Frejzer Kilmister. Rodio se u 1945. Engleskoj, a veći dio djetinjstva je proveo u Velsu. Ljubav prema muzici naslijedio je od majke koja je često svirala havajsku gitaru. U Liverpulu je u 16. godini gledao Bitlse, a kako je kasnije pričao „najviše mu se dopao Džon Lenon i njegov sarkastičan stav prema svemu“.

Bendu The Rockin' Vikers priključuje se 1965. godine, a nakon što se preselio u London 1967, postaje roudi Džimiju Hendriksu. Početkom sedamdesetih se priključuje spejs rok bendu Hawkwind u kome gitaru zamjenjuje basom.

1975. osniva grupu Bastards, ali nakon što im je menadžer saopštio da se sa tim imenom vjerovatno nikad neće pojaviti u tada aktuelnoj emisiji Top of the Pops, mijenjaju ga u Motörhed koji je doživio veliki uspjeh.

Lemi se možda oblačio kao tinejdžer ali njegove vrijednosti su zapravo bile staromodne. Smatrao je da ljudi treba više da čitaju i da muževi treba da budu vjerni svojim suprugama. Takođe je žalio za vremenima kada su djecu učili pravilima ponašanja.

Imao je mišljenje gotovo o svemu.

Povodom sve češćih zdravstvenih problema i potencijalnog povlačenja iz muzike, u intervjuu britanskom "Gardijanu" 2014. Lemi je rekao sljedeće:

„Očigledno da sam još uvijek neuništiv. Dok god mogu bez štapa da pređem onih nekoliko metara između bine i bekstejdža, ne idem u penziju. Ma čak i da mi je štap neophodan za tih nekoliko metara, ne namjeravam da odustanem“.

Lemi je na katolički Božić napunio 70 godina, a samo četiri dana kasnije je preminuo.