Vojnovićeva, koja je u Beograd došla zbog premijere filma "O bubicama i herojima", u kojem igra medicinsku sestru, priznaje da joj je boravk u srpskoj prestonici probudio mnoga sjećanja iz detinjstva.

- Razmišljala sam mnogo o tom mom prvom dolasku u Beograd. Toliko sam bila ljuta, znate kada vam mama i tata kažu ideš samo na dvije nedelje, pa ćeš da se vratiš, ti si u fazonu: "Jao super, neće biti škole". Onda shvatiš kako prolaze dani da će to da bude sve duže i duže. Meni je otac umro za vrijeme rata, taj rat nas je sve poremetio. Otišla sam u taj svet modelinga i u Ameriku ljuta, faktički za hljebom, da pronađem spas. Znate, na sceni sam uvek bila Nataša Vojnović vojnik. Uvijek sam se vodile time da ja to mogu, život je težak, ali moram da idem dalje. Nisam bila od onih manekenki koje su vrckale dok su šetale, već sam hodala kao da sam imala pištolj u rukama i izgledala kao da ću sve da upucam. Bila sam ljuta, tako je to izgledalo - ispričala je Nataša i dodala da ju je rat promijenio i očeličio kao osobu.

- Ništa nije surovo u odnosu na ono kada sam imala 12 godina i kolima Hitne pomoći otišla iz Brčkog u Beograd, pa kada su padale te granate, za mene je to bio bijeg. Danas ljudi pričaju o toliko mnogo stvari u svijetu mode koje se razvijaju. Nikada nisam osjetila da mene neko hoće da skloni. Mislim da u mojoj crti Vojnovića ima ta bitna stavka stomakom za hljebom. Tijelo je tijelo, radiš na svojoj energiji, da nisam imala tu dramu i pucnjavu, ne znam da li bih to danas bila ja. Nikada nisam čekala da mi neko nešto da ili da mi nešto padne sa neba, a to je taj jedan opstanak. Jedan sam od onih preživjelih koji se bore za sebe - izjavila je Vojnovićeva i napomenula da se odlično sjeća šta su joj majka i otac stalno govorili u djetinjstvu.

- Meni je otac uvijek govorio: "Nataša, školu ne završavaju oni koji su talentovani, već oni koji sednu i zagriju stolicu", dok je majka govorila: "Garderoba ne čini čovjeka", a imali smo ženu Jelu, koja nas je konstantno jterala da namještamo sobu, peremo sudove, ribamo podove. Nekako mislim da su to bitne stavke u životu. Kada se moda pojavila, znala sam da imam samo to. Svaki put kada bih pala, dizala bih se jer znam da imam samo to. U prednosti sam u odnosu na ostale jer imam bogat život, svašta sam preživjela. Kada razumiješ sve to, postaješ mnogo bogatiji, a ja sam to uvek razumjela. Smatram da smrt nije finalna destinacija, mislim da je rat nešto što se desi kao bolest ili rak. A ako to preživiš i izađeš iz toga dosta jači, onda si bogatiji i bliži Bogu - objasnila je slavna manekenka.

Sjajna karijera Vojnovićeve je započela kada je privukla veliku pažnju na takmičenju "Elite model look" 1996. godine, a potom je uslijedilo i snimanje prve reklame.

- Snimila sam reklamu za "Koka Kolu", i tada je to bilo 2.000 njemačkih maraka, to je u to vrijeme nama bilo mnogo. U tom trenutku sam znala da moram da budem ta koja će to najbolje uraditi. Sjajno sam odradila slikanje, dobila sam taj novac i bila sam presrećna jer sam znala da mogu da se vratim kući i taj novac dam svojoj mami. Meni je moda dala mnogo, dosta sam radila na sebi. Imam divan život sada, srećna sam i ispunjena osoba. Na kraju krajeva, stvorila sam još jednu tačku u svojoj karijeri, snimila sam film. To je okej. Više nisam ljuta - poručila je Nataša i rekla da je ostala skromna bez obzira što je zaradila velike pare.

- Srećna sam što imam dovoljno novca za nešto što mi nekada zatreba. Živim jako skromno. Mene avioni ne zanimaju. Mislim da je život u malim stvarim, a na primjer, nosim kaput star nekoliko godina. Garderoba i stvari koje ljudi imaju u životu ne čine život. Volim da učim, putujem, gledam filmove, upoznajem različite ljude. Kada se pojavim na snimanju, vidi se da volim to što radim - zaključila je Nataša Vojnović.