Ognjen Radović je objavio dvije zbirke poezije koje su dostupne na zvaničnoj stranici ognjenradovic.wordpress.com.

U zbirci „Holi“ zatvara se krug razumijevanja ljudske prirode započet u zbirkama „Origo“ i „Rukavci“. U zbirci „Origo“, koja je pisana na engleskom jeziku, tema je obrađivana iz aspekta mitološkog bića, dok je u zbirci „Rukavci“ tema usmjerena na manji kolektiv kroz metaforu čopora zvijeri i vampira.

Posljednjom zbirkom u ovom ciklusu (Holi), autor analizira istu temu na makronivou, miješajući pitanja ljudske prirode sa idejama o Gaji i efektu leptira. S tim u vezi, pjesme su pisane imajući na umu tri poveznice – samsara (vječni tok rađanja, umiranja i ponovnog rađanja), Atakama (pustinja u Južnoj Americi koja je najpogodnija za posmatranje svemira sa Zemlje, ali je i lokacija na kojoj su smještene masovne grobnice) te holi (indijski proljećni festival boja).

Deveta zbirka poezije pod nazivom „Jantar“ bavi se pitanjem prolaznosti. Pjesme u zbirci su temeljene na japanskom pojmu mono no avare, koji doslovno znači „neizreciva tužna ljepota“.

One kao takve služe kao prostor u kojem autor nastoji da se suoči sa činjenicom da je prolaznost njegovog života i života drugih, a time i svega poznatog, neizbježna. S obzirom na nemogućnost pomirenja sa ovom činjenicom, pjesme služe kao „prevara“ u nastojanju da se ljepota prolaznosti uhvati kroz opise.

Drugim riječima, prolaznost se zarobljava u pjesmama jednako kao što su životinje i biljke zarobljene u milenijumima starim primjercima jantara (ćilibar; fosilna smola).

Ognjen Radović je rođen 11.07.1983. godine u Banjaluci. Objavio je devet zbirki poezije i osvojio brojne nagrade u regionu.