Aranđelovdan Banjaluku auvijek podsjeća na slobodu. Na taj dan prije 99 godina, srpska vojska ušla je u grad.

Potomci srpskih dobrovoljaca sa solunskog fronta kažu da 21. novembar ne smije ostati samo crtica u istoriji i da se svake godine treba prisjetiti onih koji su Banjaluci vratili duh slobode.

Priznaju unuci i praunuci boraca da se unazad nekoliko godina taj datum značajnije proslavlja, ali misle da je Banjaluci potreban svjedok toj davnoj 1918-oj.

“Naš najveći ponos je da je unazad tri godine i Vlada RS zajedno sa Vladom Srbije ovaj praznik stavila kao pet najznačajnijih praznika koje zajednički obilježavaju Srbija i RS. Banjaluka nažalost još nema spomenik našim oslobodiocima, ali siguran sam da i on čeka svoje vrijeme”, izjavio je Nebojša Kuštrinović, predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca oslobodilaca i boraca Prvog svjetskog rata.

Srpski narod bi trebalo više pažnje da poklanja ovom datumu, kaže ministar rada i boračko invalidske zaštite.

Zna Milenko Savanović da obilježavanjem dana slobode učvršćujemo temelje istorije koja je veoma bitna za Srpsku.

“Ova vremena su vrlo nesretna i turbulentna i ona sigurno nisu završena kada je u pitanju srpski narod i sve ono što su veliki zamislili. Dakle, na nama je da jedinstveno i uz ekonomski razvoj odbranimo se i da sačuvamo to što je dejtonski sporazum verifikovao, a to je RS”, izjavio je Milenko Savanović ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS.

Koliko je RS bitna 1918.godina, toliko je i Srbiji, kaže državni sekretar ministarstva za rad i zapošljavanje Srbije, Negovan Stanković. Godišnjicu kada se Banjaluka oslobodila okova austrougarske vlasti uvijek ćemo biti tu, da zajedno obilježavamo, obećava Stanković.

“Vlada RS i Vlada Srbije obilježavamo današnji, odnosno sutrašnji dan zajednički, obzirom da je to dan kada je ušla srpska vojska u Banjaluku 1918.godine”, navodi Negovan Stanković, državni sekretar ministarstva za rad i zapošljavanje Srbije.

Potomci se nadaju da će 100-tu godinu oslobođenja dočekati spomenikom vojvode Stepe Stepanovića. Ako ne spomenik, almanah sa imenima poginulih i ubijenih će sigurno pronaći svoje mjesto u Banjaluci.