O stradanju i žrtvama decenijama se ćutalo, priča Boro Begović iz Piskavice. I njegova porodica nosi teret ustaškog pokolja iz zime 1942. godine.

"Moje majke, njenog oca 17-oro čeljadi u kući je zapaljeno živih i izgorjelih. I kad su palili te komšije, takoreći oni su podvikivali - 'Uhiii nek' u Jovanovom voću ne ostane ni uvo'. Tako da je to bila katastrofa, po pričanju, jer ja to nisam vidio. Ali ima i sad grob, zna se gdje su", priča Boro Begović iz Piskavice.

Kosti stradalih žitelja Piskavice i Potkozarja, njih 562 među kojima i 77 djece, i danas leže na mjestima za koja znaju samo članovi najuže familije.

"Svi su sahranjeni, većina je sahranjena u dvorištima zato što nije bilo naroda, nije preživjelo i nije imao ko sahranjivati. To se sahranjivalo noću, krišom da ih ustaše ne bi uhvatile", rekao je Nedeljko Milaković, poslanik u NS RS.

"Ovaj narod mora podignuti nivo svijesti, nivo duha na najviši nivo da u smislu jedinstva i ekonomskog razvoja brani srpski prostor, teritoriju i sve ono što pripada srpskom narodu, upravo iz istorije koja nas je naučila i poučila kako moramo biti oprezni", naglasio je Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi RS.

Sjećanje na stradanje svojih predaka čuvaće mještani dva susjedna sela Piskavice i Pokozarja. To su i danas potvrdili okupljanjem u hramu Pokrova Presvete Bogorodice.