U Andrićgradu, jedinom gradu posvećenom jednom nobelovcu - Ivi Andriću, danas je obilježeno 125 godina od njegovog rođenja.
Polaganju vijenca na spomenik srpskom nobelovcu prisustvovali su učenici i profesori Srednjoškolskog centra "Ivo Andrić", predstavnici Andrićevog instituta i Andrićgrada, kao i predstavnici opštine Višegrad.
Polaganjem cvijeća i održavanjem prigodnog programa, Višegrađani su pokazali da i danas, 125 godina nakon njegovog rođenja, čuvaju uspomenu na svog najpoznatijeg sugrađanina Ivu Andrića, prenosi portal "Iskra".
Obilježavanje godišnjice Andrićevog rođenja biće nastavljeno u Andrićevom institutu organizovanjem naučne konferencije "Ivo Andrić u našem vremenu" čiji je cilj da sa humanističke strane osvijetli opus Andrićevog rada.
Ivo Andrić rođen je na današnji dan 1892. godine u Travniku. NJegovi romani i pripovijetke obilježili su jednu epohu.
Djetinjstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu. Andrić je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju /Prvu gimnaziju, najstariju srednju školu u BiH/.
Za vrijeme gimnazijskih dana, počinje da piše poeziju i 1911. godine u "Bosanskoj vili" objavljuje svoju prvu pjesmu "U sumrak". Kao gimnazijalac, Andrić je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik pokreta "Mlada Bosna" i strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.
Nakon završene srednje škole, Andrić je studirao književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gdje je i doktorirao istoriju sa tezom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.
U Prvom svjetskom ratu hapšen je i interniran, a između dva svjetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu.
U mladosti je pisao pjesme - "Eks ponto", "Nemiri", "Lirika". NJegova najpoznatija djela su romani "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija" i "Omer-paša Latas" /nedovršen/.
Andrić je napisao i niz pripovijedaka - "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Znakovi pored puta", "Kuća na osami", putopisi i skice "Staze, lica, predeli" i brojne druge.
Nobelov komitet 1961. godine dodjeljuje Andriću Nobelovu nagradu za književnost "za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje". Besjedom "O priči i pričanju" 10. decembra 1961. zahvalio je na priznanju, a novčanu nagradu u iznosu od milion dolara poklonio je za razvoj bibliotekarstva u BiH.
Nakon smrti supruge Milice 1968. godine, Andrić nastoji da svoje društvene aktivnosti svede na najmanju moguću mjeru, mnogo čita i malo piše. Zdravlje ga polako izdaje i on često boravi u bolnicama i banjama na liječenju.
Andrić je umro 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih građana.
U čast ovom velikom piscu, režiser Emir Kusturica je na ušću rijeka Drine i Rzava u Višegradu izgradio Andrićgrad.
Andrićgrad, čiji je Kusturica idejni tvorac, je grad i kulturni centar, a za posjetioce je otvoren 2012. godine.
Izgrađen je od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata, među kojima su i Andrićev institut, moderni bioskop, zgrada Gradske uprave i Akademije lijepih umjetnosti, trgovi, crkva, stari han, dućani. Na centralnom trgu je podignut spomenik Ivi Andriću.
(Srna)
