Za Maliniće iz Banja Luke život je borba, 24 časa dnevno, sedam dana u nedjelji. Kad im se prije 26 godina rodio sin Aleksandar, pričaju, nisu ni slutili, da će ga i u njegovim najljepšim godinama voziti u kolicima i brinuti se o njemu kao o bebi.

Borba sa Aleksandrovim epileptičnim napadima, čestim a nepredvidivim, dio su surove svakodnevice s kojom se roditelji Drena i Draško, nose kako najbolje umiju.
"Ide u pelene, ne priča, majka je sa njim i spava kraj njega i hrani ga i presvlači, težak život. Uvijek smo raspoloženi koliko možemo, hvala doktorima kad nas prime, šta god da urade", rekao je Draško Malinić, otac mladića oboljelog od epilepsije.

Aleksandrov primjer svakako spada u najteže oblike epilepsije. Ipak, tvrde neurolozi, daleko veći je broj onih koji sa epilepsijom, uz adekvatne terapije, normalno žive. To nije zaraza, niti psihološko oboljenje, a većina pacijenata jednako je inteligentna kao bilo koje druge zdrave osobe. Zato je zadatak društva prije svega, uklanjanje stigme sa epileptičara, poručuju stručnjaci.

"Treba te pacijente svakodnevno uključivati u život da ne budu stigmatizovani to je bolest kao i svaka druga prema tim pacijentima se ne treba odnositi kao da imaju nekik defekt", smatra Prof. dr. Siniša Miljković, predsjednik Udruženja neurologa.
Po učestalosti epilepsija je odmah iza migrene i moždanog udara, a procjenjuje se da samo u Srpskoj živi oko 8 hiljada takvih pacijenata. Najčešće su pogođena djeca i stariji od 65 godina.

Ono što u svemu pruža najveću nadu je, da je u većini slučajeva, epilepsija izlječiva, čak u 80 % slučajeva, ukoliko se pacijenti adekvatno liječe ili kad je to neophodno, operišu na vrijeme.

Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!