Ne kaže se džaba da pola Srba slavi Đurđevdan, a da im druga polovina dolazi na slavu. Zato je danas svečano u brojnim porodicama, uz bogatu trpezu i brojne goste. Da je velika slava, osjeti se i na ulicama, jer je manje ljudi. Ali i u pojedinim firmama, poput banjalučke Beme.

Skoro svaki drugi radnik slavi Đurđevdan, pa direktor kaže da je danas morao da skrati radno vrijeme. Proizvodnja trpi ali - šta je tu je.

"Hvala dragom Bogu, neka se slavi. Nisam ja protiv slave i ja moram ići na tri slave. Ostali će galamiti poslije na mene što nisam došao, ali mogu na tri i to jedva izdržim. Danas radimo skraćeno do 15 do dva, da bi što više stigli na slave", rekao je tehnički direktor TO "Bema" Banjaluka Marinko Umičević

Đurđevdan je i slava Roma. Simboliše obnovu života i prirode, a Romima je bio prekretnica, dan kada se kretalo na putovanja. Onoliko koliko su mogli, pripremili su Osmanovići iz Banjaluke.

"Mi se pripremamo za taj Đurđevdan da imamo šta popiti i pojesti i to je tako. Ko šta ima ima, šta nema – ne možemo se ubiti. I tako je to, ovo je vrijeme takvo, siromašno", kaže Ibro Osmanović.

Nekada je, kažu na banjalučkom Veselom brijegu, bilo mnogo veselije za Đurđevdan. Danas, skromno.

"Tu je bilo, nije se moglo proći kraj kuće, morate svratiti. Ako ne svratite, nema ni dobrog dana ni pozdrava, ništa poslije toga", sjeća se Zlatko Jacešen.

Mašići iz Prijedora i ovog Đurđevdana su poranili na kupanje u Sani. Vjeruju da su tako sa sebe saprali grijehe.

"Naši običaji su malo izmijenjeni. Ne radi nas, nego uslova. Jutros smo otišli na rijeku Sanu da se okupamo, uslovi nisu bili nikakvi. Vratili smo se, nastavili peći, veselje i tako dalje", rekao je Dejan Mašić.

Ipak, najvažnije je da je porodica na okupu. Pa, šta se na stolu nađe. A za slavu, ipak, mora malo bogatija trpeza, bez obzira na krizu jer, kako rekoše, nije Đurđevdan svaki dan.