U selu se živi, a u gradu se stanuje, piše u centru bilećkog sela Baljci. Zato u Baljcima sve vrvi od ljudi i dječije graje, a stanovnika je više nego prije rata.

Iako su selo za primjer, a od Bileće ih dijeli svega pet kilometara, nikad nisu dobili vodu. Ni prestali tome da se čude.

U najbrojnijem bilećkom selu Baljci kažu da život ne mogu da zamisle bez čatrnje ne znaju je li gore ljeti ili zimi.

Kako je po snijegu i mrazu zahvatati vodu iz čatnje, najbolje znaju domaćice. Kada bi voda potekla iz česme sve bi bilo lakše, a i bilo bi nas i više, priča Jovana.

"Puno bi nam voda značila ljudi bi se više bavili poljoprivredom bio bi lakši život. Bez obzira što imamo čatrnje i što ima vode opet zimi zaledi a ljeti nestane. Baš je problematično", rekla je Jovana Vujović iz sela Baljci.

Zato su Baljčani, dobrim dijelom i odustali od poljoprivrede i više se bave stočarstvom. Ali i za stoku. Kažu, i za stoku treba vode, pa kad je ljeti potpuno nestane, snalaze se na sve načine.

"Iz Bileće cisternama od vatrogasnog društva dovoze cisterne vode i na taj način se obezbjeđuje voda za piće i za stoku i za sve ostale poslove koje trebaju. Dovođenje vode u ovo selo povećale bi se mogućnosti ovoga naroda, mogao bi da se bavi stočarstvom i poljoprivredom", kaže Nikola Bajović iz sela Baljci.

Kako su se mijenjale bilećke vlasti tako su Baljcima stizala obećanja, ali im, do danas vodu niko nije doveo. Ipak, još joj se nadaju oni koji bi u selu rado pokrenuli biznis.

"Ja koji sam porijeklom iz ovoga sela obećavam da ću obnoviti svoje imanje i napraviti proizvodnu djelatnost za proizvodnju mesa i mesnih prerađevina i da pokušam da zaposlim seljane Baljaka", rekao je Milan Tomanović iz sela Baljci.

U obećanja lokalnih političara više ne vjeruju, pa pozivaju republičke vlasti da im se smiluju. Sramota je, kažu, da u selo sa 120 domaćinstava i oko 400 stanovnika voda nikad nije stigla.