U NBA ligi ga zovu Juka. Kao i svaki debitant, Jusuf Nurkić za svaki koš mora sam da se izbori što, iako ima 212 cm i 130 kg, nije jednostavno. Za „Blic“ priča o NBA i Denveru i zašto će zaigrati za Partizan.

Kako si zadovoljan prvom sezonom u najjačoj ligi na svijetu? Otkako je Mozgov otišao, sve više igraš?

- S obzirom na to da znamo da je neko nepisano pravilo da oni koji dođu prvu godinu skoro i ne igraju, pogotovo ako su iz Evrope, onda stvarno moram biti zadovoljan. Ipak, teška je prva godina. Ovdje je sve drugačije. Od načina života, do košarke, i stoga je još teže prilagoditi se. Mnogi su mi savjetovali da ostanem u Evropi. Odlučio sam se za NBA jer sam siguran da će ljudi u NBA iskoristiti sve što imam i znam jer jedini imaju vremena za to. Sad svi vide da sam donio najbolju odluku.

Kako izgleda život rukija u NBA?

- Iskreno, jako, jako teško. Igrate protiv najboljih igrača na svijetu, a ja sam većinu njih mogao da vidim jedino na TV ili na igricama. Kad si ruki, jednostavno igraš sam protiv svih i nekad izgleda da su svi protiv tebe. Za sve se moraš pet puta više boriti. Ovde za sve postoje pravila i jako su strogi kada ih neko ne poštuje.

Mahom sam kreiraš tvoje koševe. Da li očekuješ da se više akcija igra za tebe?

- Potrebno je vrijeme za sve, ovdje se status jako teško dobija. Ja ću raditi sve što je u mojoj moći da budem što bolji. Šta trener bude očekivao od mene, to ću i da radim.

Omiljen si postao jer si hrabar, pokazao si zube i zvijezdama poput Demarkusa Kazinsa i Marka Gasola.

- Kad si sam na svijetu i ako ne želiš da budeš gubitnik, moraš se boriti više od svih ostalih. Mnogo je toga što je samo sport, a neki ljudi iz nekih razloga to protumače na svoj način. S Gasolom sam se pozdravio poslije utakmice i čestitao mi je na igri. Kod Kazinsa je bila drugačija situacija. Status koji on ima je toliko nepravedan. Nije važno kako ga čuvaš, on mora dobiti ili koš ili faul. U svlačionici na poluvremenu ostao sam sam neko vrijeme i razmišljao kako prevazići to. Izašao sam u namjeri da dobijemo utakmicu. Igrao sam slobodno i namjerno sam ga provocirao. Svakako ništa nesportski.

Svi te na Balkanu vole, a to nije lako. Kako si to uspio?

- Baš svi (smijeh). Puno toga potiče od vaspitanja. Ja se samo trudim da predstavljam svoju zemlju i svoj narod u najboljem svetlu. A na neki način i Balkan. Drago mi je da sam s Balkana i, naravno, iz Bosne!

Navijaš za Partizan, da li pratiš utakmice sad kad nije u Evroligi?

- Pratim naravno. Nažalost, Partizan prolazi kroz težak period. Odavno to više nije samo sport. Ali uz takvu publiku koju Partizan ima, teško je propasti i siguran sam da će i Partizan biti onaj stari. Vjerujem da samo na osnovu navijača zaslužuje pozivnicu u Evroligu. Vjerujem da je to najvjernija publika na Balkanu, a i šire. I nakon što sam s Cedevitom pobjedio Partizan, nadao sam se da će dobiti pozivnicu. Jer stvarno bez Partizana ni Evroliga nije ista.

Da li bi volio da dođeš i nekada zaigraš u Partizanu?

- Vjerujem da ću jednoga dana i doći u Partizan. Ali prije toga sam siguran da ću se vratiti u Zadar, i to u najboljim godinama, jer to je moj klub, oni su mi dali najviše. Obećao sam mojim Zadranima. I s nestrpljenjem čekam taj dan. Jer bez tog kluba, bez tog grada i bez tih ljudi, ni moja karijera ne bi bila ovakva kakva je trenutno. Ali kažem vam da vjerujem da ću doći jednog dana u Partizan, bar zbog te publike!

Ameri uče pjesme Baje kralja

Nedeljko Bajić Baja, čije pjesme se čuju s razglasa u hali kada daš koš, uvijek te pozdravlja. Šta kažu saigrači kad krene „Nemoguća misija“ u areni?

- Da... Baja je kralj. Koliko često pjeva, i Ameri su počeli pjesme da uče na pamet.

Dupli otac Haris

Nedavno je u Americi u posjeti Jusufu bila njegova porodica. Najviše pažnje u medijima izazvao je otac Hariz, koji je visok 208 cm i, prema nekim pričama, težak 209 kilograma. Zato ga i zovu Dugi, ali i Dupli. Čuvena je priča da su Hariza, koji radi kao policajac, skauti vidjeli kada je „naslagao“ u Tuzli 14 izgrednika. Odmah su ga pitali da li ima sina i tako su započeli i Jusufuvi košarkaški dani. Uz Harizovu pomoć, mi smo došli do Jusufa i napravili ovaj intervju.