Slika 24. maja 1992. godine, Željku Stanišiću, ali i doktoru Draganu Kostiću, ostaće zauvijek urezana. Nakon 25 godina uz trpezu i nazdravljanje obojica su se prisjetili dana kada je vojnik Željko došao u Kostićevu ratnu ordinaciju sa metkom u srcu.

Braneći Donji Vakuf , Stanišić je teško ranjen, a njegova je sudbina je bila u rukama tada mladog hirurga na početku karijere. Da nije bilo doktora, danas ne bih bio živ, kaže Željko.

"To je sreća u nesreći. Da nije bilo doktora Kostića, ja vjerovatno danas ne bih bio ovdje. Ovo je moj najsrećniji dan, da smo poslije 25 godina doktor i ja zajedno nakon svih tih teških dešavanja", kaže Željko Stanišić.

"Za obojicu je to bio sudbonosni dan. Meni je uticao na karijeru, a Željku na život", priča doktor Kostić.

Nijednog trenutka nije oklijevao da iglu provuče kroz srčani mišić, jer je znao da vremena za odlazak u bolnicu nema. Svaki sekund i otkucaj srca bio je bitan. U hirurškoj ordinaciji u ratnom danu obojica su izašli kao pobjednici.

"To je bio početak moje hirurške karijere. Mlad hirurg, ratne okolnosti, radite u nemogućim uslovima, onda vidite metak zaboden u lijevu srčanu komoru koji je svaki put, pri svakom otkucaju, sve više vani. Proći iglom kroz srčani mišić, hoće li se provući konac ili napraviti adekvatnu hemostazu da ne bude krvarenja? Bog nas je pogledao", opisuje ovu situaciju dr Dragan Kostić, načelnik Klinike za hirurgiju UKC Banjaluka.

Sa čašom u vazduhu, Željkova supruga Anđa zahvalila se Kostiću što je tadašnji drug ostao živ i postao njen muž. Sudbina je tako htjela, priča Anđa. "Najbitnije je da je sve to iza nas i da slavimo Željkov drugi rođendan", dodaje ona.

"Hvala doktoru. Da nije sve bilo tako prisebno i brzo, dobro je opet, hvala Bogu, dobro je sve", kaže Anđa Stanišić.

Zahvalan je Željko što mu je doktor pružio novi život. Poručuje da su njegova vrata za Dragana Kostića uvijek otvorena.